
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1843/2017
12.10.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane - Nakić Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Vasić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Branko Đuretić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i poništaja zaveštanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8409/12 od 15.05.2013. godine, u sednici održanoj 12.10.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8409/12 od 15.05.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 8409/12 od 15.05.2013. godine, odbijena je žalba tužilje kao neosnovana i potvrđena delimična presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 10983/10 od 11.04.2012. godine kojom je stavom prvim izreke, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se utvrdi da je ništav testament pred svedocima sada pok. VV, sačinjen 28.06.2002. godine, a proglašen 28.01.2004. godine pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu O 4534/03. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi testament pred svedocima sada pok. VV, sačinjen 28.06.2002. godine, a proglašen 28.01.2004. godine pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu O 4534/03. Stavom trećim izreke, odlučeno je da se zastane sa postupkom odlučivanja o preostalom delu tužbenog zahteva do pravnosnažnosti delimične presude P 10983/10. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da se odluka o troškovima parničnog postupka donese zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/11, 55/14), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. ZPP, budući da je pobijana presuda jasna, sadrži razloge o bitnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 361. stav 1. ZPP, učinjenu u postupku pred drugostepenim sudom, u vezi čl. 8 i 220 - 223. ZPP. Isticanjem ove bitne povrede postupka tužilja, zapravo, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dozvoljen revizijski razlog, primenom člana 398. stav 2. ZPP. Isto tako, neosnovano se revizijom ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog pstupka iz člana 361. stav 2. u vezi člana 7. ZPP, budući da u toku postupka pred nižestepenim sudovima nije bilo povređeno načelo kontradiktornosti i obostranog saslušanja parničnih stranaka.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sada pok. VV je dana 28.06.2002. godine sačinila pismeno zaveštanje pred svedocima, koje je iza njene smrti proglašeno 28.01.2004. godine u postupku raspravljanja zaostavštine O br. 4534/03, vođenim pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu. Parnične stranke su rođeni brat i sestra, a pismenim zaveštanjem pred svedocima njihova majka je raspolagala svojom imovinom i za svog naslednika je odredila svog sina – tuženog. Pročitala je pismeni testament pažljivo, pomoću lupe i naočara, zatim je izjavila da je to njena poslednja volja, potpisala se, potom je po svojoj želji i volji stavila rukoznak i na kraju su zaveštanje potpisali zaveštajni svedoci. Sada pok. VV je u vreme sačinjavanja zaveštanja imala staračku kataraktu i dijabetičnu retinopiju na oba oka, tako da je na levom oku bila slepa, dok je njen vid bio delimično očuvan na desnom oku, na kome je od operacije katarakte imala veštačko sočivo. Na osnovu nalaza i mišljenja Komisije sudskih veštaka, sud je utvrdio da je sada pokojna majka parničnih stranaka mogla da pročita zaveštanje uz pomoć pomagala (naočara i lupe), koje je prilikom sačinjavanja ovog zaveštanja i koristila.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, zaveštanje je sastavljeno u skladu sa odredbama zakona, kako u pogledu sadržine zaveštanja, tako i u pogledu zaveštajne sposobnosti ostavioca, pa zaveštanje nije ništavo, u smislu čl. 155. i 156. Zakona o nasleđivanju.
Isto tako, prilikom sastavljanja zaveštanja nižestepeni sudovi su pozivajući se na čl. 85. i 164. Zakona o nasleđivanju, pravilno ocenili da zaveštanje nije rušljivo i da je zato tužbeni zahtev tužilje neosnovan.
Prilikom sačinjavanja zaveštanja sada pok. VV imala je zaveštajnu sposobnost. U toku postupka tužilja koja snosi teret dokazivanja da je bilo mane volje u vreme sačinjavanja zaveštanja (član 223. stav 2. u vezi člana 8. ZPP), nije pružila dokaze da je zaveštanje sačinjeno pod uticajem prinude, pretnje, prevare ili u zabludi o činjenicama koje su zaveštaoca pobudile da sačini zaveštanje. Iz navedenih razloga, zaveštanje nije rušljivo, primenom člana 164. Zakona o nasleđivanju, koji u stavu 1. propisuje da je zaveštanje rušljivo ako ga je sačinio onaj koji nije imao zaveštajnu sposobnost, ako je u vreme zaveštanja bilo mana zaveštaočeve volje i ako pri sačinjavanju zaveštanja nisu poštovani oblik i uslovi određeni zakonom.
Neosnovano je pozivanje tužilje na član 85. Zakona o nasleđivanju, budući da sporno zaveštanje ispunjava sve uslove forme predviđene navedenim zakonskim propisom. Naime, zaveštalac je mogla da pročita zaveštanje, što se revizijom neosnovano osporava, zatim ga je priznala za svoje i konačno, svojeručno ga je potpisala pred dva svedoka. Oba svedoka istovremeno su čula i razumela volju zaveštaoca kojom ona zaveštanje potvrđuje za svoje i oba svedoka su istovremeno prisustvovala potpisivanju zaveštanja.
Iz navedenih razloga, ne mogu se prihvatiti navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava koje tužilja izlaže u reviziji.
Na osnovu člana 405. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Predsednik veća-sudija
Milomir Nikolić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
