
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 50/2020
04.02.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ucena iz člana 215. stav 1. u vezi člana 30. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Juga Vukićevića, podnetom protiv pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K broj 172/19 od 16.07.2019. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 200/19 od 21.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 04.02.2020. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravosnažnih presuda Osnovnog suda Vrbasu K broj 172/19 od 16.07.2019. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 200/19 od 21.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu K broj 172/19 od 16.07.2019. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ucena iz člana 215. stav 1. u vezi člana 30. KZ, za koje mu je izrečena uslova osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 meseca koja kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od 1 godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.
Istom presudom obavezan je okrivljeni AA da plati troškove krivičnog postupka obračunate u paušalnom iznosu od 7.000,00 dinara u roku od 60 dana računajući od dana pravosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok oštetnog zahteva nije bilo.
Presudom Višeg suda u Somboru Kž1 200/19 od 21.10.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Vrbasu i žalbe branilaca okrivljenog AA pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu K broj 172/19 od 16.07.2019. godine.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenja odluke (član 488. stav 2. ZKP9.
Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.
Branilac okrivljenog AA u zahtevu navodi da za postojanje krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim u ovom krivičnom postupku pretnja mora biti konkretna, kvalifikovana, ozbiljna i da ne može biti uslovna, pa kako pretnja opisana u izreci prvostepene presude nema navedena svojstva, u radnjama okrivljenog se ne stiču bitni elementi krivičnog dela ucena iz člana 215. stav 1. KZ.
Iz izreke prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti proizilazi, da je okrivljeni AA oglašen krivim što je u vreme i na mestu bliže opisanim u izreci te presude, u svojstvu predsednika Udruženja građana „BB“, u nameri da sebi i tom udruženju pribavi protivpravnu imovinsku korist zapretio VV direktoru JPK „GG“ iz ... da će protiv tog preduzeća otkriti nešto što bi škodilo ugledu tog preduzeća i ugledu njegovog direktora, ako direktor-VV na štetu imovine JKP „GG“ ... sa računa ne uplati novac u iznosu od 100.000,00 dinara na račun „BB“ a da ako plati navedeni iznos okrivljeni za protivuslugu za period od narednih 6 meseci ne bi javno oglašavao eventualne ekološke aksidente i ne bi podnosio prijave nadležnim inspekcijskim i pravosudnim organima ukoliko dođe do takvih aksidenata na područuju poslovne delatnosti odgovornosti JKP „GG“ ..., na taj način što je nakon više prijava koje je podneo protiv tog javnog preduzeća zbog ekoloških aksidenata i medijskog objavljivanja takvih događaja, dostavio JKP „GG“ ... pisani dokument od 19.01.2018. godine, pod naslovom „Predlog za vansudsko poravnavanje“ i obrazac dokumentata pod naslovom „Ugovor o vansudskom poravnanju“ između „BB“ i JKP „GG“ ... i zatim narednih meseci putem imejl adrese na internetu nekoliko puta podneo pisane zahteve za razgovor i neposredne sastanke sa direktorom JKP „GG“ ... radi zaključenja takvog ugovora, a zatim putem imejl adrese, a onda i putem pošte poslao dana 29.06.2018. godine ovom javnom preduzeću na potpis radi zaključenja ugovora pisani dokument pod naslovom „Ugovor o poslovnoj saradnji“ pod brojem ... sa označenim datum zaključenja ugovora od 29.06.2018. godine potpisan od strane okrivljenog i overen pečatom BB, sa napred opisanim obavezama obe ugovorne strane i obavezom da Javno preduzeće uplati BB traženi iznos od 100.000,00 dinara u roku od 20 dana od zaključenja tog ugovora, a nakon toga putem imejl adrese poslao dana 01.07.2018. godine i dana 09.07.2018. godine direktoru VV dva pisana zahteva za hitan prijem i razgovor na temu ostvarenja saradnje i zaključenje tog ugovora, za koji ugovor direktor Javnog preduzeća nije pristao da potpiše i zaključi i pored upućenih pretnji od strane okrivljenog, koje pretnje su bile navedene u odredbama člana 4. pisanog obrazca „Ugovor o vansudskom poravnanju“, a zatim i odredbama člana 4. tog „Ugovora o poslovnoj saradnji“, koje je okrivljeni dostavio direktoru VV, a okrivljeni nije uspeo da ostvari svoju nameru i sebi i „BB“ pribavi protivpravnu imovinsku korist na štetu preduzeća JKP „GG“ ... .
Odredbom člana 215. stav 1. KZ propisano da ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist zapreti drugom da će protiv njega ili njemu bliskog lica otkriti nešto što bi njihovoj časti ili ugledu škodilo i time ga prinudi da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda iz činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni AA oglašen krivim sadržanog u prvostepenoj presudi proizilaze svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela ucene iz člana 215. stav 1. KZ, a pretnja kao bitan elemenat tog krivičnog dela je konkretna, ozbiljna, učinjena u više navrata, i pisano formulisana u predlogu i ugovorima, pri čemu je krivično delo ostalo u pokušaju iz razloga što oštećeni nije pristao na ucenu, pa su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, kojima se na navedeni način ukazuje da su pobijane presude donete uz povredu zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP od strane Vrhovnog kasacionog suda ocenjeni kao neosnovani.
Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Radmila Dragičević Dičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić