Kzz 809/2020 2.4.1.22.1.2.1; 2.4.1.22.1.2.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 809/2020
20.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela neuplaćivanje poreza po odbitku iz člana 229a. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljene AA, advokata Nemanje Govedarice, advokata Nikole Matića i advokata Dejana Dobrosavljevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 1072/18 od 05.02.2019. godine i Kž3 11/2019 od 10.02.2020. godine, u sednici veća održanoj 20.10.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljene AA - advokata Nemanje Govedarice, advokata Nikole Matića i advokata Dejana Dobrosavljevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 1072/18 od 05.02.2019. godine i Kž3 11/2019 od 10.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu 5K.br.116/18 (2014) od 18.09.2018. godine, okrivljena AA oslobođena je od optužbe da je izvršila krivično delo neuplaćivanje poreza po odbitku iz člana 229a. stav 3. u vezi stava 1. KZ.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 1072/18 usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Pirotu i presuda Osnovnog suda u Pirotu 5.K.br.116/18 (2014) od 18.09.2018. godine preinačena tako što je okrivljena AA oglašena krivom zbog izvršenja krivičnog dela neuplaćivanje poreza po odbitku iz člana 229a. stav 3. u vezi stava 1. KZ i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci, koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez elektronskog nadzora, a koje ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Istovremeno je određeno da, ukoliko okrivljena jednom u trajanju preko 6 časova ili u dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, kao i na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužna da plati u roku od 3 meseca i koja će u slučaju da ne bude plaćena biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Odlučeno je i o troškovima krivičnog postupka, kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž3 11/2019 od 10.02.2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba branilaca okrivljene AA i presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 1072/18 od 05.02.2019. godine potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli branioci okrivljene AA, advokat Nemanja Govedarica, advokat Nikola Matić i advokat Dejan Dobrosavljević zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači pobijane presude i okrivljenu oslobodi za predmetno krivično delo ili iste ukine i predmet vrati drugostepenom ili trećestepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branioci okrivljene AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da su pobijane presude donete uz povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i s tim u vezi navode da krivično delo, za koje je okrivljena AA osuđena ne sadrži bitan subjektivni elemenat – nameru da se porez po odbitku ne plati. Dalje se obrazlaže da iako se zakonska formulacija menjala, ovo krivično delo je uvek imalo bitan konstitutivni elemenat – nameru da se porez ne plati, a koja namera nije ostvarena niti je opisana u radnjama okrivljene prilikom podvođenja njenih radnji pod biće krivičnog dela. U izreci pobijane drugostepene presude, nisu opisani svi subjektivni aspekti predmetnog krivičnog dela, tako da bitan elemenat predmetnog krivičnog dela „namera“ nije ni u čemu označen, osim u početnom delu izreke, dok nakon toga izostaje. Shodno iznetom, okrivljena je oglašena krivom da „nije uplatila na propisani račun javnih prihoda“ određeni iznos „u nameri da ne plati porez tako što je ...“ nakon čega sledi opis krivičnog dela u kome se opisuje samo neuplaćivanje poreza, a ni jedna radnja koja bi govorila o nameri da se isto izbegne. Po stavu odbrane, čitanjem tako formulisane izreke pobijane presude proizilazi da je okrivljena oglašena krivom zbog pukog neuplaćivanja poreza po odbitku u pravnom licu, a ne zbog toga što je imala nameru da isti ne plati ili da izbegne plaćanje.

Pored iznetog, branioci okrivljene u zahtevu ističu i povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, međutim, u jednom delu obrazloženja navedene povrede ponovo ukazuju na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodima da je okrivljena AA oglašena krivom za krivično delo koje je dekriminalizovano, sa navedenim opisom radnji izvršenja dela, obzirom na to da je krivični postupak protiv okrivljene iniciran krivičnom prijavom od 23.11.2012. godine kada je na snazi bila formulacija predmetnog krivičnog dela, a kako je i opisano u izreci optužnog akta. Međutim, mesec dana po podnošenju krivične prijave zakonodavac je promenio biće krivičnog dela neuplaćivanje poreza po odbitku, zahtevajući strože uslove za ostvarenost ovog krivičnog dela, da bi u martu 2018. godine, pre nego što je predmetna krivičnopravna stvar pravnosnažno okončana, bila brisana odredba koja propisuje ovo krivično delo i isto se kao takvo dekriminalizuje. Po stavu odbrane, Apelacioni sud u Nišu je dana 05.02.2019. godine okrivljenu AA oglasio krivom za krivično delo iz člana 229a. KZ, a koje je prestalo da važi gotovo godinu dana pre tog datuma. Ukoliko pogledamo izmene krivičnog zakona videćemo da je krivično delo neuplaćivanje poreza po odbitku prvobitno bilo regulisano u članu 229a. KZ, a nakon toga 2013. godine dolazi do promene opisa radnje, da bi 01.03.2018. godine odredba člana 229a. KZ bila brisana, a što je dovelo do toga da je okrivljena AA oglašena krivom za krivično delo iz člana 229a. KZ koje više ne postoji u našem zakonu.

Po oceni ovog Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nije učinjena povreda Krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju se zahtevom ukazuje, a ovo iz sledećih razloga:

U vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela bilo je propisano krivično delo neuplaćivanje poreza po odbitku iz člana 229a. KZ, koji je važio u periodu od 11.09.2009. godine do 31.12.2012. godine, i koji je u stavu 1. propisao da odgovorno lice u pravnom licu – poreskom platcu, kao i preduzetnik i poreski platac koji, u nameri da ne plati porez, ne uplati na propisani uplatni račun javnih prihoda iznos koji je obračunat na ime poreza po odbitku kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom. U stavu 2. i 3. propisani su kvalifikovani oblici ovog krivičnog dela, a u stavu 4. propisano je da preduzetniku i odgovornom licu u poreskom obvezniku za krivično delo iz stava 1. – 3. ovog člana se izriče i mera bezbednosti zabrane vršenja poziva, delatnosti i dužnosti u trajanju od jedne do pet godina.

Odredbom člana 229a. koji se primenjivao od 01.01.2013. godine do 28.02.2018. godine propisano je da odgovorno lice u pravnom licu – poreskom platcu, kao i preduzetnik – poreski platac koji, u nameri da izbegne plaćanje poreza po odbitku, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje po odbitku ili drugih propisanih dažbina, ne uplati iznos koji je obračunat na ime poreza po odbitku, odnosno doprinosa za obavezno socijalno osiguranje po odbitku, na propisani uplatni račun javnih prihoda ili ne uplati druge propisane dažbine kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, a u stavu 2. i 3. istog člana propisani su kvalifikovani oblici, dok je stav 4. brisan. Od 01.03.2018. godine primenjuje se Zakon o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“ broj 94/16 od 24.11.2016. godine) kojim je u glavi XXII Krivičnog zakonika, koji se odnosi na krivična dela protiv privrede izvršena samo prenumeracija krivičnog dela iz člana 229a., koja sada postaje član 226., sa istim zakonskim odredbama koje su se primenjivale od 01.01.2013. godine do 28.02.2018. godine.

Imajući u vidu napred navedene zakonske odredbe, te činjenicu da subjektivni elemenat kod ovog krivičnog dela osim umišljaja, podrazumeva i nameru neplaćanja poreza, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, sama činjenica umišljajnog propuštanja uplate poreza, po pravilu, ukazuje i na postojanje ove namere, jer umišljaj u ovom slučaju znači da je izvršilac svestan toga da nije platio porez po odbitku i to hoće. Izuzetno, ako je u pitanju omaška ili nešto slično, ne bi postojala ta namera, ali u tom slučaju ne bi postojao ni umišljaj, tako da umišljajno propuštanje da se ne plati porez po odbitku, po pravilu, kao i u konkretnom slučaju istovremeno znači postojanje namere da se ne plati porez. Vezivanje namere za izbegavanje plaćanja poreza po odbitku, ima određeni značaj u smislu određenog sužavanja kriminalne zone, obzirom da se time naglašava umišljaj.

Na opisani način, zadržan je pravni kontinuitet inkriminacije, u pogledu krivičnog dela koje je okrivljenoj stavljeno na teret.

Shodno iznetom, a imajući u vidu izreku pravnosnažne presude proizilazi da je okrivljena oglašena krivom, jer kao odgovorno lice – generalni direktor „BB“ ad u ..., u stanju uračunljivosti u nameri da ne plati porez isti nije uplatila na propisani račun javnih prihoda, a koji je obračunat na ime poreza na zaradu čime je postupila suprotno odredbi člana 101. u vezi člana 99. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na dohodak građana, pri čemu je bila svesna protivpravnosti svog dela i htela njegovo izvršenje, iz čega proizilazi da, pored objektivnih, postoje i svi subjektivni elementi krivičnog dela, odnosno svi elementi krivice, kao i da je okrivljena AA kritičnom prilikom postupala sa direktnim umišljajem.

Sledstveno iznetom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, odnosno da nedostaje bitan subjektivni element - namera okrivljene AA i da je ista oglašena krivom za krivično delo, koje je dekriminalizovano.

U tom smislu, ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni navodi zahteva vezani za povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP kojima se u ukazuje da je izmenama krivičnog zakonodavstva došlo do dekriminalizacije, pošto je u konkretnom slučaju izvršena samo prenumeracija krivičnog dela iz člana 229a. KZ, koje sada postaje član 226. KZ. Takođe, ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni navodi zahteva, kojima se ukazuje na postojanje namere izbegavanja kao novog obeležja krivičnog dela, imajući u vidu napred izneto i zauzeti stav da subjektivni element, osim umišljaja podrazumeva i nameru da se izbegne plaćanje poreza.

Na opisani način zadržan je pravni kontinuitet inkriminacije, a samim tim se neosnovano ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

U preostalom delu zahteva, branioci navode da je Apelacioni sud u Nišu jedino mogao da utvrdi da je okrivljena propustila da ispuni poresku obavezu da je nedvosmisleno utvrđeno da je nakon dospelosti poreske obaveze, okrivljena kao odgovorno lice podnosila različita pravna sredstva u cilju ispunjenja poreske obaveze, da postoje objektivne okolnosti koje ukazuju na to da nije postojala namera da se izbegne plaćanje poreske obaveze, da je postojanje namere u konkretnom slučaju brojnim materijalnim dokazima isključeno, čime ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vezano za postojanje - nepostojanje namere, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP , a koja povreda, u smislu člana 485. stav 4. ZKP nije zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                         Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić