
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5303/2019
30.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., DD iz ..., ĐĐ iz ..., EE iz ..., ŽŽ iz ..., ZZ iz ..., II iz ..., JJ iz ..., KK iz LL iz ..., LJLJ iz ... i MM iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nikola Cerović, advokat u ... protiv tuženih Republike Srbije, čiji je punomoćnik Državni pravobanilac Srbije, Odeljenje u Kraljevu i JP „Srbijašume“ iz Beograda, čiji je punomoćnik NN zaposlen kod tuženog, radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 970/19 od 16.07.2019. godine, u sednici veća održanoj 30.09.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 970/19 od 16.07.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Viši sud u Čačku je rešenjem broj P 1326/18 od 04.12.2018. godine, odbacio tužbu tužilaca. Odbio je predlog za određivanje privremene mere da se tuženom zabrani da seku drveće na spornim katastarskim parcelama i da odmah prestanu sa sečom pod pretnjom zakonskih posledica, a stavom trećim je obavezao tužioce da solidarno tuženom JP „Srbijašume“ ŠG „Golija“ Ivanjica na ime troškova postupka plate iznos od 48.750,00 dinara u roku od 15 dana.
Apelacioni sud u Kragujevcu je rešenjem broj broj Gž 970/19 od 16.07.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužilaca i potvrdio prvostepeno rešenje.
Protiv rešenja donetog od strane drugostepenog suda tužioci su izjavili blagovremenu reviziju zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. učinjene pred drugostepenim sudom, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 9, a u vezi odredbe člana 85. stav 3. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešne primene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Istoga dana tužioci su podneli i posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, a zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje na osnovu člana 399. u vezi člana 412. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011 i 55/2014), jer je tužba u ovoj parnici podneta 01.04.2010. godine, pa je ocenio da je revizija tužilaca dozvoljena kao redovna, ali da nije osnovana.
U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a nisu učinjene ni one na koje se revizijom ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 od 23.02.1977. godine je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se prema tuženoj Opštini Ivanjica i tuženom Industrijsko poljoprivrednom kombinatu u Ivanjici, utvrdi da su tužioci vlasnici kp. br. ..., ..., ... i ... sve KO ..., po kulturi šuma površine 29.85,59 ha, upisanih u posedovni list broj ... KO ... . Ova presuda je potvrđena presudom Okružnog suda u Titovom Užicu broj Gž 1154/17 od 13.10.1977. godine, a revizija tužilaca je rešenjem Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 od 07.12.1977. godine odbačena kao neblagovremena. Ovo rešenje je potvrđeno rešenjem Okružnog suda u Titovom Užicu broj Gž 383/78 od 27.07.1978. godine. Predlog za ponavljanje postupka izjavljen protiv pravnosnažne presude toga suda broj P 720/76 od 23.02.1977. godine je Opštinski sud u Ivanjici odbio rešenjem broj P 720/76 od 18.12.1978. godine. Ovo rešenje je potvrđeno rešenjem Okružnog suda u Titovom Užicu broj Gž 454/79 od 03.04.1979. godine. Prema obrazloženju presude Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 od 23.02.1977. godine, presuda je zasnovana na činjeničnom utvrđenju da pravni prethodnici tužilaca nisu stekli pravo svojine po osnovu nasleđa i održaja, da je tada tuženi „Špik“ koristio sporno zemljište od 12.05.1956. godine na osnovu rešenja „NOS-a“ broj 2019 od 20.05.1956. godine, te da pravni prethodnici tužilaca nisu zaduživani porezom na spornom imovini. Tužioci su u toku prvostepenog postupka na ročištu za glavnu raspravu od 04.12.2018. godine učinili nespornim da su svi tužioci pravni sledbenici tužilaca označenih u presudi Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 od 23.02.1977. godine i da je ŠG „Golija“ iz Ivanjica pravni sledbenik Šumskog poljoprivredno industrijskog kombinata „Špik“ Ivanjica.
Po oceni Vrhovnog kasackonog suda, nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili da postoji pravni identitet tuženih Republike Srbije i JP „Srbijašume“ Beograd, ŠG „Golija“ Ivanjica sa tuženima iz parnice Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 jer je Republika Srbija preuzela prava i obaveze opštine koji se odnose na svojinu na spornim nepokretnostima, a JP „Srbijašume“ Beograd preuzela prava i obaveze koje se odnose na pravno gazdovanje šumama u društvenoj svojini, odnosno pravo korišćenja spornih nepokretnosti kako je sve i upisano kod RGZ SKN Ivanjica. Ovo proizilazi iz član 3. stav 1. i član 10. stav 1. Zakona o javnoj svojini, te člana 69, 70. stav 1. i 114. stav 1. Zakona o šumama („Službeni glasnik RS“ broj 30/2010, 93/2012, 89/2015, 95/2018).
Pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da su tužioci kao pravni sledbenici tužilaca u parnici Opštinskog suda u Ivanjica broj P 720/76, tužbenim zahtevom u ovoj parnici tražili da se utvrdi da imaju pravo svojine i to iz istog činjeničnog i pravnog osnova na istim katastarskim parcelama, a o kom tužbenom zahtevu je već pravnosnažno presuđeno presudom Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 od 23.02.1977. godine (pravnosnažna 13.10.1977.godine), te su pravilno odbacili tužbu tužilaca kao nedozvoljenu na osnovu člana 346. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku. I po oceni revizijskog suda postoji identitet stranaka, identitet činjeničnog osnova i predmeta spora u ovoj parnici i pravnosnažno okončanoj parnici kod Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76
Revidenti ponavljaju u reviziji navode koji su već isticali u žalbi, a to je da je pravnosnažna presuda Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 zasnovana na rešenju opštinske uprave koje je kasnije ukinuto, odnosno nikada nije postalo pravnosnažno. Ovi revizijski navodi su neprihvatljivi zato što se u parnčnom postupku ne može preispitivati pravilnost presude koja je prema članu 346. stav 1.ZPP postala pravnosnažna. Inače, tužioci su u toj parnici podneli predlog za ponavljanje postupka koji je pravnosnažno odbijen rešenjem Okružnog suda u Titovom Užicu Gž 454/79 od 03.04.1979. godine. Prilkom ocene da li je stvar pravnosnažno presuđena, sud jedino vodi računa da li postoji identitet stranaka, što je u konkretnom slučaju bilo nesporno među strankama, te da li postoji identitet zahteva i da li postoji isti činjenični osnov što je takođe utvrđeno, pa ne stoje revizijski navodi da su nižestepeni sudovi pogrešili što su ocenu o tome da li je stvar pravnosnažno presuđena, utvrdili samo na osnovu pravnosnažne presude Opštinskog suda u Ivanjici broj P 720/76 od 23.02.1977. godine.
U postupku pred nižestepenim sudovima nisu učinjene bitne povrede parničnog postupka kao što se to revizijom neosnovano tvrdi, zato što nižestepeni sudovi nisu ni mogli da se upuste u ispitivanje pravilnosti presuđenja navedene pravnosnažne presude. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP (pogrešno označen kao 374. stav 2. tačka 9.), zato što je drugotuženog zastupao punomoćnik bez položenog pravosudnog ispita. Iz navedene odredbe Zakona o parničnom postupku proizilazi da nedostaci u pogledu zastupanja ili pak stranke čine bitnu povredu samo ako se ti nedostaci odnose na stranku koja je izjavila žalbu. Drugotuženi nije izjavljivao žalbu i stoga nema bitne povrede postupka koja bi se ispitivala od strane revizijskog suda. Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema članu 398. stav 2. ZPP, te se ovi navodi revizije ne mogu ni ispitati. Pravilno je primenjeno materijalno pravo te je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija tužilaca nije osnovana, pa je odlučio kao u izreci na osnovu člana 405. stav 1. u vezi člana 412. stav 1. i 5. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
