
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4833/2018
03.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mladen Simić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, Ogranak HE Đerdap Kladovo, čiji je punomoćnik Zoran Đikanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3642/17 od 01.06.2018. godine, u sednici održanoj 03.09.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž 3642/17 od 01.06.2018. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Negotinu, Sudska jedinica u Kladovu P 461/12 od 26.04.2017. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete za sanaciju stambenog objekta broj .., koji se nalazi na kp. br. .. KO ... isplati 1.185.469,86 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 26.04.2017. godine do isplate, dok je zahtev tužioca za iznos od dosuđenog a do traženog 2.008.579,86 dinara, sa kamatom od dana utvrđenja visine štete 04.04.2013. godine do isplate odbijen, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka plati 497.520,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3642/17 od 01.06.2018. godine, ukinuta je prvostepena presuda i odbijen, kao neosnovan zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete za sanaciju stambenog objekta br. .. koji se nalazi na kp. br. .. KO ... isplati 2.008.579,86 dinara sa kamatom od 04.04.2013. godine do isplate, i obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 123.765,20 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 18/20) i utvrdio da je revizija osnovana.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom pred prvostepenim i drugostepenim sudom, tužilac je vlasnik porodične stambene zgrade površine 34 m2, izgrađene na kp.br. .. upisne u list nepokretnosti .. KO ... . Navedena parcela je izvan zone eksproprijacije i nalazi se u neposrednoj blizini Dunava. S obzirom da tužilac potražuje naknadu materijalne štete nastale na njegovom objektu, tvrdeći da je do štete došlo nakon izgradnje HE „Đerdap 2“, prvo je bilo određeno izvođenje dokaza veštačenjem od strane Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je, nakon što je dostavio nalaz i mišljenje, obavestio sud da sa tuženim ima zaključen ugovor o konsalting uslugama, zbog čega je određeno izvođenje dokaza veštačenjem od strane Gradskog zavoda za veštačenje. Iz nalaza i mišljenja Gradskog zavoda za veštačenje, proizlazi da su oštećenja na stambenoj zgradi tužioca posledica povišenih nivoa podzemnih voda prouzrokovanih izgradnjom HE „Đerdap 2“ i da je potrebna sanacija, kojom bi se otklonila postojeća oštećenja i eleminisala dalja oštećenja prouzrokovana povišenim nivoom podzemnih voda, a da vrednost radova na sanaciji objekta iznosi 1.185.469,86 dinara, kada se od ukupnog iznosa oduzme doprionos tužioca nastanku štete zbog nepotpune zaštite trotoara. Prema dopunskim nalazima i mišljenjima Zavoda, podbetoniranje temelja i vertikalno ojačavanje objekta sa betonskim stubovima nije bilo nužno i neophodno, ali je njihovom izradom izvršeno ojačavanje i postojećeg dela objekta, a da je vrednost radova 823.110,00 dinara, da u momentu izlaska na teren, podrumske prostorije objekta nisu imale adekvatnu izolaciju, da je postojala vlaga u podrumu, a da je bilo adekvatne izolacije na objektu, ne bi nastala šteta usled podizanja nivoa podzemnih voda.
Prvostepeni sud je delimično usvojio zahtev tužioca, primenom člana 154, 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima, jer je smatrao da je tuženi odgovoran za nastalu štetu na stambenom objektu tužioca, s obzirom da je oštećenje tužiočevog objekta u uzročnoj vezi sa podizanjem nivoa podzemnih voda reke Dunav, nastalih izgradnjom HE „Đerdap 2“,.
Drugostepeni sud je nakon održane rasprave, ukinuo prvostepenu presudu i odbio, kao neosnovan zahtev tužioca, sa obrazloženjem da iz lista nepokretnosti sledi da je tužilac vlasnik kp.br. .. upisne u list nepokretnosti br. .. KO ..., sa objektom koji se nalazi na parceli, čija je površina 34 m2, da je tužbom tražio naknadu materijalne štete nastale na ovom objektu usled podizanja nivoa podzemnih voda nakon izgradnje HE „Đerdap 2“, da je tokom postupka tražio naknadu štete na naknadno izgrađenom objektu, znatno veće površine, sa podrumom, za čiju gradnju nije imao građevinsku dozvolu niti drugu potrebnu dokumentaciju u skladu sa zakonom, da su ustanove koje su obavile veštačenje Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu i Gradski zavod za veštačenje Beograd upravo veštačile objekat veće površine, da je Građevinski fakultet našao da ne postoji uzročno posledična veza između podizanja nivoa podzemnih voda izgradnjom Hidroelektrane, kao javnog dobra od strane tuženog, koji obavlja opšte korisnu delatnost i nastale štete koja je upravo rezultat nepostojanja izolacije na objektu tužioca, da je Gradski zavod za veštačenje utvrdio uzročno posledičnu vezu između podizanja nivoa podzemnih voda izgradnjom Hidroelektrane i nastale štete, da do usaglašavanja njihovih nalaza nije došlo, ali da se predstavnik Gradskog zavoda za veštačenje izjasnio da ne bi nastupila štetna posledica na objektu tužioca da je tužilac izvršio adekvatnu izolaciju podrumskih prostorija prilikom njegove izgradnje, sa kojih razloga je zaključio da ne postoji odgovornost tuženog za nastalu štetu u smislu člana 154, 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima, jer šteta nema svoj uzrok u podizanju nivoa podzemnih voda prilikom obavljanja delatnosti tuženog, već da je ista rezultat nepostojanja izolacije u podrumskim prostorijama objekta tužioca.
Osnovano se navodima revizije tužioca osporava pravilna primena materijalnog prava od strane drugostepenog suda.
Prema pravilu o pretpostavljenoj uzročnosti sadržanom u odredbi člana 173. Zakona o oblacionim odnosima, šteta nastala u vezi sa opasnom stvari smatra se da potiče od te stvari, izuzev ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Prema članu 174. istog zakona odgovornost za štetu od opasne stvari je u sistemu objektivne odgovornosti, što podrazumeva da se pretpostavlja odgovornost imaoca, odnosno vlasnika takve stvari.
Prema listu nepokretnosti br. .. KO ... tužilac je vlasnik porodične stambene zgrade površine 34 m2 izgrađene na kp.br. .., koji objekat je izgrađen 1957. godine, kao prizemni, sa podrumom ispod jedne sobe, kao i pristupnim stepeništem i ulaznom terasom, a kasnije rekonstruisan i nalazi se u neposrednoj blizini Dunava. Tužilac od tuženog potražuje naknadu materijalne štete zbog oštećenja na stambenoj zgradi, tvrdeći da su oštećenja posledica povišenih nivoa podzemnih voda prouzrokovanih izgradnjom HE „Đerdap 2“. U toku postupka prvo je izveden dokaz veštačenjem od strane Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, pa s obzirom da Građevinski fakultet sa tuženim ima zaključen ugovor o konsalting uslugama, izveden je dokaz veštačenjem od strane Gradskog zavoda za veštačenje Beograd. Drugostepeni sud svoj zaključak da ne postoji uzročno posledična veza između oštećenja na objektu tužioca i povišenih nivoa podzemnih voda prouzrokovanih izgradnjom HE „Đerdap 2“ zasniva na nalazu i mišljenju Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, a delom i na nalazu i mišljenju Gradskog zavoda za veštačenje, pa s obzirom da je Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu izuzet od izvođenja dokaza veštačenjem, jer je bio u ugovornom odnosu sa tuženim upravo radi pružanja konsalting usluga, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak drugostepeno suda da ne postoji uzročno posledična veza između oštećenja na stambenoj zgradi tužioca i povišenog nivoa podzemnih voda prouzrokovanih izgradnjom HE „Đerdap 2“. S obzirom da se ne može prihvatiti nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, to je u toj situaciji drugostepeni sud radi pravilne primene materijalnog prava trebao da ceni kako osnovni nalaz i mišljenje, tako i dopunske nalaze i mišljenja Gradskog zavoda za veštačenje. Osim toga, a kod utvrđenog da tužilac potražuje naknadu štete na objektu koji je izgrađen 1957. godine, pre donošenja propisa o izgradnji objekta (što je konstatovano u listu nepokretnosti), koji objekat je kasnije rekonstruisan, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak drugostepenog suda da tužilac ne može tražiti štetu na objektu koji je rekonstruisan, za čiju gradnju nije imao građevinsku dozvolu niti drugu potrebnu dokumentaciju u skladu sa zakonom, s obzirom da je objekat izgrađen pre donošenja propisa o izgradnji objekta, da je kasnije rekonstrukcija i dogradnja objekta izvršena u svemu kvalitetno, a da šteta postoji na starom delu objekta, što sledi iz nalaza i mišljenja Gradskog zavoda za veštačenje, a da je stari deo objekta izgrađen pre nego što je izgrađena HE „Đerdap 2“, kada nije bila potrebna građevinska i upotrebna dozvola, na do tada uobičajeni način, bez ikakve izolacije, jer u vreme gradnje se nije moglo pretpostaviti da će zbog do tada uobičajenog načina gradnje imati bilo kakve posledice u budućnosti.
S obzirom na to da zbog pogrešne primene materijalnog prava od strane drugostepenog suda činjenično stanje nije potpuno utvrđeno u vezi postojanja uzročno posledične veze između oštećenja na objektu tužioca i povišenih nivoa podzemnih voda prouzrokovanih izgradnjom HE „Đerdap 2“, to je drugostepena odluka morala da bude ukinuta.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će imajući u vidu primedbe iznete u ovom rešenju, ponovo ceniti sve okolnosti koje su od značaja za pravilnu primenu materijalnog prava i o žalbi tuženog doneti novu i zakonitu odluku.
Sa napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
