
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 31887/2023
21.02.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vukojica Sekulić, advokat iz ..., protiv tužene Republika Srbija, Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gžrr1 182/21 od 11.07.2023. godine, u sednici veća održanoj 21.02.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gžrr1 182/21 od 11.07.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji. ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gžrr1 182/21 od 11.07.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu Gžrr1 182/21 od 11.07.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu Prr1 278/20 od 18.05.2021. godine, kojom je odbijen kao neosnovan prigovor tužene o litispendenciji (stav prvi izreke prvostepene presude), odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku na ime nenaplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 181/10 pred Privrednim sudom u Beogradu iznos od 42.841,54 dinara (stav drugi izreke prvostepene presude) i odbijen zahtev tužioca da se obaveže tužena da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka (stav treći izreke prvostepene presude). Stavom drugim izreke pobijane drugostepene presude, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, kao posebnu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23 – drugi zakon), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Iz navedenog proizilazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi, pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP.
Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Predmet tužbenog zahteva je isplata nenaplaćenog potraživanja u iznosu od 42.841,54 dinara, imajući u vidu da je rešenjem Privrednog suda u Beogradu R4 St 928/19 od 20.08.2019. godine utvrđeno da je tužiocu u postupku pred Privrednim sudom u Beogradu St 181/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku koji se vodi nad stečajnim dužnikom „Evropa osiguranje“ AD u stečaju, a da je u navedenom u stečajnom postupku tužiocu priznato novčano potraživanje u iznosu od 42.460,00 dinara i isti nije namiren u stečajnom postupku, kao i da je stečajni postupak nad „Evropa osiguranje“ otvoren 12.03.2009. godine, unovčenje imovine tokom stečajnog postupka bilo otežano i iz stečajnog postupka su proizišli i drugi sudski postupci radi unovčavanja imovine stečajnog dužnika, da je posle donošenja rešenja o glavnoj deobi od 13.09.2017. godine počela isplata utvrđenog potraživanja (tužiocu je utvrđeno potraživanje u iznosu od 42.460,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2005. godine, što ukupno iznosi 71.402,56 dinara, a dana 21.12.2018. godine isplaćeno 40% od utvrđenog potraživanja, odnosno 28.561,02 dinara i ostalo nenaplaćeno potraživanje u iznosu od 42.841,55 dinara), zbog čega tužilac smatra da je ponašanje tužene nedelotvorno, neefikasno, neažurno i da usled nepostupanja suda pripada naknada u visini nenaplaćenog potraživanja iz stečajnog postupka.
Prema zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine i dopunjenom na sednici održanoj 27.09.2019. godine, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. U predmetima u kojima se vodi stečajni postupak, zakonska zatezna kamata na potraživanja utvrđena pravnosnažnim presudama protiv dužnika – društvenih preduzeća obračunava se do dana otvaranja stečajnog postupka, u skladu sa zakonskim rešenjem iz Zakona o stečaju iz 2009. godine. U pogledu izvršnih dužnika koji ne spadaju u napred navedenu kategoriju, već se radi o fizičkim ili pravnim licima koja nisu osnovana na bazi društvenog ili državnog kapitala, svakako je nužno utvrđivati uzročno-posledičnu vezu između povrede prava na suđenje u razumnom roku i nenaplaćenog potraživanja, te utvrđivati da je upravo isključivi razlog nemogućnosti naplate tih potraživanja neadekvatno postupanje suda. Nužno je dokazati da je dužnik u trenutku pokretanja postupka za naplatu imao dovoljno novčanih sredstava u imovini i da je poštujući redosled isplate mogao da se naplati da je sud efikasno postupao i preduzimao delotvorne radnje u cilju naplate propisane odgovarajućim zakonom o izvršenju.
Polazeći od sadržine tražene pravne zaštite i razloge na kojima je zasnovana pravnosnažna presuda u pobijanom delu u primeni materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, s obzirom na to da je odluka o tužbenom zahtevu zasnovana primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava, jer u konkretnom slučaju stečajni dužnik „Evropa osiguranje“ AD u stečaju nije privredno društvo sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, imajući u vidu i zaključak nižestepenih sudova da tužilac nije dokazao uzročno-posledičnu vezu između nemogućnosti naplate potraživanja i neadekvanog postupanja suda.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici dozvoli odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. stav 2. ZPP i odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. a u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda (kojom je odlučeno u sporu male vrednosti) revizija nije dozvoljena. Tužba je podneta 26.10.2020. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 42.841,54 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužioca nije dozvoljena.
Iz navednog razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković