Rev 825/2025 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 825/2025
12.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Ilić, advokat iz ..., protiv tuženih Opština Veliko Gradište, koju zastupa Opštinski pravobranilac Anela Jovanović i Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Požarevcu, radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2872/23 od 01.10.2024. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnim revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2872/23 od 01.10.2024. godine.

ODBACUJU SE, kao nedozvoljene, revizije tuženih izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2872/23 od 01.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištvu P 436/22 (2017) od 06.07.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca, pa je utvrđeno da je on vlasnik po osnovu kupovine u stečaju (sui generis) i održaja na objektima niskogradnje stojećim na k.p. br. .. KO Gradište, navedenim u tom stavu izreke i utvrđeno da je po istom pravnom osnovu stekao pravo korišćenja dela k.p. br. .. upisane u LN br. .. KO Veliko Gradište, kao na skici veštaka Nikole Mitića od 02.06.2021. godine, koja je sastavni deo presude, što su tužene dužne da priznaju i dozvole tužiocu upis prava svojine na objektima i prava korišćenja na parceli, u katastar nepokretnosti, a ako to ne učine, tužiocu će ta presuda, po svojoj pravnosnažnosti poslužiti u navedene svrhe. Stavom drugim izreke, tužene su obavezane da tužiocu na ime troškova spora solidarno isplate iznos od 609.700,00 dinara.

Apelacioni sud u Kragujevcu je, presudom Gž 2872/23 od 01.10.2024. godine, stavom I izreke, žalbe tuženih odbio kao neosnovane i potvrdio presudu Osnovnog suda u Velikom Gradištu P 436/2022 (2017) od 06.07.2023. godine. Stavom II izreke, odbijeni su zahtevi tuženih za naknadu troškova postupka povodom izjavljenih žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužene su izjavile posebne revizije, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je dostavio odgovor na reviziju tužene Opštine Veliko Gradište.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se ramotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnim revizijama tuženih propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava vlasništva tužioca na objektima niskogradnje stojećim na k.p. br. .. KO Veliko Gradište i prava korišćenja na toj parceli u realnom delu potrebnom za korišćenje objekta koji je tužilac kupio javnim nadmetanjem u postupku stečaja nad preduzećem ''Promet'' d.o.o. u stečaju, a predate su mu od strane stečajnog upravnika. Pobijana presuda, kojom je tužbeni zahtev tužioca usvojen, doneta je primenom odredbe člana 20. stav 2. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa i odredbe člana 2. tačka 2. Zakona o prometu nepokretnosti (''Službeni glasnik RS'', br. 42/98), koji je važio u vreme zaključenja ugovora o kupoprodaji od 02.10.2006. godine, na osnovu koga je tužilac kupio prodavnicu br. .. sa opremom i inventarom, zgrada u Ul. ... na k.p. br. .. i sa objektima niskogradnje površine 400 m2 na k.p. br. .. KO Veliko Gradište (pripatci objektu). Revidenti u svojim revizijama ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nisu razlozi za izjavljivanje posebne revizije, a ne ukazuju na razloge zbog kojih bi njihove revizije bile izuzetno dozvoljene, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizije nisu dozvoljene.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na objektima i prava korišćenja na delu nepokretnosti tužilac je podneo 27.10.2017. godine, a vrednost predmeta spora, je 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor koji se odnosi na nenovčano potraživanje u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizije tuženih nisu dozvoljene u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković