
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 104/2024
03.07.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Mladenović, advokat iz ..., protiv tuženog Doma zdravlja Kragujevac, čiji je punomoćnik Zvonko Marković, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2376/23 od 31.08.2023. godine, u sednici održanoj 03.07.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2376/23 od 31.08.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2376/23 od 31.08.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P1 12/23 od 04.04.2023. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova broj .. od 24.01.2019. godine, kojim je raskinut ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova broj .. od 24.12.2018. godine, zaključen između tužilje i tuženog; da se utvrdi da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog počev od 25.10.2018. godine i da se obaveže tuženi da u roku od 8 dana tužilju pozove na rad i rasporedi je na odgovarajuće poslove; da se utvrdi da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog danom stupanja na rad 25.01.2019. godine i da se tuženi obaveže da je u roku od 8 dana pozove na rad i rasporedi na odgovarajuće poslove; tužilja obavezana da tuženom naknadi parnične troškove od 144.000,00 dinara. Odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP i člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred prvostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu članova 441. i 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku donošenja presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a bitne povrede na koje je tužilja ukazala nisu predviđene kao revizijski razlog po odredbama člana 407. stav 1. tačke 1. – 3. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je, kao radno sposobno lice u stanju socijalne potrebe, na osnovu sporazuma o saradnji zaključenog 21.05.2009. godine između Grada Kragujevca, Centra za socijalni rad „Solidarnost“ Kragujevac i Doma zdravlja Kragujevac, po principu dobrovoljnosti bila radno angažovana kod tuženog počev od 2012. godine, po kom osnovu joj je mesečno isplaćivana socijalna pomoć od 8.000,00 dinara. Na osnovu ugovora o radu od 09.01.2014. godine i 06.11.2015. godine, sa tuženim je zaključila ugovor o radu na određeno vreme, na poslovima ... zbog povećanog obima posla i zamene zaposlenih na bolovanju. Zatim, tužilja je sa tuženim zaključila dva ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova za poslove ..., odnosno ... u ... za period od dva meseca - 24.10.2018. godine, koji joj je otkazan rešenjem tuženog od 24.12.2018. godine i 24.12.2018. godine, koji joj je otkazan rešenjem tuženog od 24.01.2019. godine. Prvo rešenje o otkazu tužilja nije pobijala pred sudom, a od tužbenog zahteva za poništaj drugog rešenja koji je postavila u ovoj parnici se odrekla. Nakon toga, tužilja je bez ugovora obavljala kod tuženog iste poslove, za koje joj je Centar za socijalni rad „Solidarnost“ Kragujevac mesečno isplaćivao 8.000,00 dinara, u skladu sa ugovorom o saradnji zaključenim 21.05.2009. godine.
S obzirom na ovako utvrđene činjenice, nižestepeni sudovi odbijaju postavljeni tužbeni zahtev za preobražaj pravnog statusa tužilje nakon isteka ugovora o privremenim i povremenim poslovima u radni odnos na neodređeno vreme.
Po stanovištu Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili relevantne materijalnopravne odredbe kada su odbili postavljeni tužbeni zahtev. Prema Zakonu o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05 ... 95/18) radni odnos se zasniva ugovorom o radu, koji zaključuju u pismenom obliku zaposleni i poslodavac, pre stupanja zaposlenog na rad (član 32. stav 1.); ako poslodavac sa zaposlenim zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1. ovog člana, smatra se da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom stupanja na rad (član 32. stav 2.); poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa nezaposlenim licem (član 197. stav 1. tačka 1.).
Imajući u vidu navedene odredbe, pravilno nižestepeni sudovi nalaze da pravnu prirodu ugovora o radu, odnosno ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova kojim se ne zasniva radni odnos, određuju vrsta i trajanje poslova za koji se lice radno angažuje, pri čemu je u konkretnom slučaju izražena saglasnost volja ugovornih strana da tužilja zaključenim ugovorima od 24.10.2018. godine i 24.12.2018. godine ne zasnova radni odnos. Iz navedenih razloga, pošto su sadržinu prava i obaveze stranke sporazumno odredile, a tužilji za rad nakon 25.01.2015. godine Centar za socijalni rad isplaćivao socijalnu pomoć, ovakvim radom nije moglo doći do preobražaja pravnog statusa tužilje u radni odnos na neodređeno vreme.
Osim toga, na tuženog kao korisnika javnih sredstava primenjivao se Zakon o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ br. 54/09 ... 149/20), čijim imperativnim odredbama članova 2. stav 1. tačka 5. i 27e. stav 34. je bila propisana zabrana zapošljavanja novih lica radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2020. godine.
Iz navedenih razloga ne mogu se prihvatiti navodi revizije da je ponašanje tuženog bilo usmereno na izigravanje radnopravnih normi, te da tužilja kao slabija strana u ovom odnosu mora uživati sudsku zaštitu.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
