
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3327/2025
03.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca- protivtuženog AA iz ..., opština ..., čiji je punomoćnik Lazar Bekrić, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje BB iz ..., opština ..., čiji je punomoćnik Vojin Stojković, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužene- protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 230/24 od 04.11.2024. godine, u sednici veća održanoj 03.09.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene-protivtužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 230/24 od 04.11.2024. godine – stava trećeg i četvrtog izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 230/24 od 04.11.2024. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Brusu, Sudska jedinica u Aleksandrovcu P2 31/23 od 23.02.2024. godine u stavu drugom izreke i dopunska presuda istog suda od 07.08.2024. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužene-protivtužilje pa je obavezan tužilac-protivtuženi da na ime doprinosa u izdržavanju svoje maloletne dece i to maloletnoj ćerki VV plaća mesečno 18%, a ćerki GG 14% od svoje zarade koju prima kao radnik MUP-a Direkcije policije, Policijska uprava ..., na tekući račun tužene BB, majke maloletne dece, počev od dana podnošenja tužbe 14.11.2022. godine, i to dospele rate odjednom, a buduće rate do 05. u mesecu za tekući mesec, dok za to postoje zakonski razlozi. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužene-protivtužilje kojima je tražila da se obaveže tužilac-protivtuženi da na ime doprinosa u izdržavanju svoje maloletne dece plaća preko dosuđenih procenta od redovnih mesečnih novčanih primanja do traženih 25% za maloletnu VV i 20% za maloletnu GG, od svoje zarade koju prima kao radnik MUP-a Direkcije policije, Policijska uprava ..., na tekući račun tužene-protivtužilje BB, majke maloletne dece, počev od dana podnošenja tužbe 14.11.2022. godine, i to dospele rate odjednom, a buduće rate do 05. u mesecu za tekući mesec, dok za to postoje zakonski razlozi. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac-protivtuženi da tuženoj-protivtužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 201.250,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena-protivtužilja je blagovremeno izjavila reviziju, pobijajući je u stavu trećem i četvrtom izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku, („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene-protivtužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su zaključile brak 19.04.2008. godine i u toku trajanja braka su dobili dvoje zajedničke dece i to maloletnu VV rođenu ...2008. godine i maloletnu GG rođenu ...2013. godine. Brak je razveden presudom Osnovnog suda u Brusu, Sudska jedinica u Aleksandrovcu P2 85/22 od 12.12.2022. godine, a maloletna deca su poverena na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, ovde tuženoj - protivtužilji BB. Pravnosnažnom presudom istog suda P2 31/23 od 23.02.2024. godine uređen je način ostvarivanja kontakta maloletne dece sa ocem. Tužilac -protivtuženi je zaposlen kao komandir Policijske stanice u ... sa mesečnom zaradom od 115.000,00 do 160.000,00 dinara, u proseku oko 130.000,00 dinara, što zavisi da li radi praznicima ili ima povećani obim posla. Nema obavezu izdržavanja prema trećim licima, ali ima obavezu vraćanja kredita koji je u septembru 2023. godine uzeo kod „OTP banke“ u visini od 500.000,00 dinara. Tužena-protivtužilja BB je zaposlena kao viša medicinska sestra u Domu zdravlja u ... i mesečno prima 80.000,00 dinara i ista ima stambeni kredit koji otplaćuje. Tuženi je do sada učestvovao u izdržavanju maloletne dece sa iznosom od 35.000,00 dinara. Mesečne potrebe za maloletnu VV uzrasta od 16 godina za hranu, garderobu, obuću, higijenu, terapije kod lekara dermatologa i pulmologa, za džeparac kao i za ekskurziju, te dopunske časove matematike, ukupno iznose 44.000,00 dinara. Mesečne potrebe za maloletnu GG uzrasta od 11 godina za hranu, odeću, obuću, higijenu, lekarske preglede kod ortopeda, džeparac, i ekskurziju ukupno iznose 31.200,00 dinara.
Kriterijumi za određivanje izdržavanja propisani su članom 160. Porodičnog zakona, prema kome se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1.). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2.), a mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3.).
Polazeći od odredbe člana 162. stav 1. Porodičnog zakona da poverilac izdržavanja može po svom izboru zahtevati da visina izdržavanja bude određena u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja, to je po osnovu svih navedenih kriterijuma utvrđena visina izdržavanja i obavezan tužilac-protivtuženi kao dužnik izdržavanja da doprinosi za maloletnu VV 18% od svoje mesečne zarade koja iznosi u proseku oko 130.000,00 dinara, što nominalno iznosi 23.400,00 dinara, dok će majka doprinositi u izdržavanju sa iznosom od 20.600,00 dinara. Za maloletnu GG sud je utvrdio visinu izdržavanja u iznosu od 14% od prosečne zarade dužnika što nominalno iznosi 18.200,00 dinara, dok će majka doprinositi izdržavanju maloletne GG sa iznosom od 13.000,00 dinara, imajući u vidu da vodi brigu o maloletnoj deci i da ima manje prihode od tužioca-protivtuženog.
Neosnovano se revizijom tužene-protivtužilje ukazuje da su ispunjeni uslovi da se doprinos tužioca izdržavanju maloletne dece utvrdi u većem procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja, od procenta na koji je isti obavezan.
Drugostepeni sud je cenio sve okolnosti na strani maloletne dece kao poverilaca i oba roditelja kao dužnika izdržavanja, koje su od značaja za ocenu mogućnosti svakog od roditelja da doprinosi izdržavanju zajedničke maloletne dece, pa kako je takva ocena zasnovana na savesnoj i brižljivoj oceni svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao celine, po oceni Vrhovnog suda za maloletnu VV 18% od mesečne zarade, što nominalno iznosi 23.400,00 dinara i za maloletnu GG 14% od mesečne zarade, što nominalno iznosi 18.200,00 dinara, na koji je tužilac-protivtuženi obavezan pobijanom presudom nije prenisko određen, već je adekvatan da maloletnoj deci omogući nivo životnog standarda kakav uživa tužilac-protivtuženi kao dužnik izdržavanja, imajući u vidu visinu prihoda i rashoda dužnika izdržavanja. Treba imati u vidu i minimalnu sumu izdržavanja koja se koristi kao korektiv prilikom određivanja realnih potreba primaoca izdržavanja, a koju određuje Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i materijalno stanje tužene-protivtužilje kao drugog obveznika izdržavanja kao i prihode koje ostvaruje radom.
U kontekstu svega navedenog, udovoljenje zahtevu u većem iznosu od dosuđenog ne bi bilo u skladu sa kriterijumima propisanim Porodičnim zakonom, već bi došlo do nesrazmerno većeg prevaljivanja tereta obaveza izdržavanja deteta sa jednog roditelja na drugog, konkretno sa majke na oca, iako su oni jednaki obveznici izdržavanja. Pri tom, tužena je zdrava, radno sposobna, pa je s obzirom na to u obavezi je da se na svaki način radno angažuje radi ostvarivanja materijalnih sredstava kojima će doprinositi zadovoljavanju drugih potreba maloletne dece.
Nasuprot revizijskim navodima drugostepeni sud je utvrdio mesečne potrebe za zadovoljenje potreba zasebno za svako maloletno dete i pojedinačno za svaku potrebu, te ocenio koji novčani iznosi su potrebni za hranu, odeću, obuću, higijenu, preglede kod lekara, džeparac, privatne časove, te ekskurzije i u skladu sa tim odredio visinu obaveze tužioca-protivtuženog i njegov doprinos u izdržavanju zajedničke maloletne dece. Udovoljenju zahteva u većem iznosu od dosuđenog ne bi bilo u skladu sa kriterijumima propisanim Porodičnim zakonom, pravilnim utvrđenjima prema potrebama maloletne dece na mesečnom nivou i mogućnostima tužioca-protivtuženog kao dužnika izdržavanja.
Prilikom odlučivanja Vrhovni sud je cenio i ostale navode ali ih nije posebno obrazlagao jer su bili predmet ocene drugostepenog suda u postupku odlučivanja o žalbi tužene-protivtužilje, koju prihvata i ovaj sud.
Iz navedenih razloga primenom člana 404. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
