
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13411/2024
05.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Goran Brdar, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 28/24 od 13.02.2024. godine, u sednici održanoj 05.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 28/24 od 13.02.2024. godine i o troškovima postupka sadržanim u istoj presudi.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 28/24 od 13.02.2024. godine i odluke o troškovima postupka sadržanim u istoj presudi.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu Prr 76/23 od 08.11.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je obavezana tužena da tužiocu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P 11/22 na ime novčanog obeštećenja isplati 500 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom člana 4. stav 1. Zakona o zateznoj kamati počev od 08.11.2023. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva tužioca za razliku od dosuđenog iznosa stavom prvim izreke presude do potraživanog iznosa od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti prema srednjem kursu NBS na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom člana 4. stav 1. Zakona o zateznoj kamati. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da mu na ime imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 625.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom računatom od podnošenja tužbe do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 47.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 28/24 od 13.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu Prr 76/23 od 08.11.2023. godine u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu Prr 76/23 od 08.11.2023. godine u stavu drugom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P 11/22 na ime novčanog obeštećenja isplati još 300 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom člana 4. stav 1. Zakona o zateznoj kamati počev od 08.11.2023. godine kao dana presuđenja do konačne isplate. Istim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio da mu tužena isplati još 200 evra do ukupno traženih 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti prema srednjem kursu NBS na dan isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom člana 4. stav 1. Zakona o zateznoj kamati počev od 08.11.2023. godine kao dana presuđenja do konačne isplate. Stavom trećim izreke, odluka o troškovima postupka sadržana u stavu četvrtom izreke prvostepene presude ostaje neizmenjena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući presudu u stavu prvom i trećem izreke zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 23/10), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Na osnovu odredbe člana 420. stav 6. istog zakona, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuje odredba ovog zakona o reviziji protiv presude.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku od 625.500,00 dinara sa zakonskom kamatom koja šteta se odnosi na troškove postupka u predmetu pred Osnovnim sudom u Užicu P 11/22, kao i troškova postupka po odlučivanju o ovom predmetu. U odnosu na potraživanje tužioca za materijalnu štetu Vrhovni sud nalazi da se o tome odlučivalo u predmetu pred Višim sudom u Užicu P 11/22 i predmetu pred Vrhovnim sudom Rev 17986/22 te da nema uslova da se može smatrati da postoji odgovornost tužene po članu 172. ZOO koji je propisao da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija i pored utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku. Odluka o troškovima postupka zavisi od uspeha stranaka u svakom konkretnom predmetu, pa s tim u vezi nema uslova za ujednačavanje sudske prakse.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 03.05.2023. godine, a vrednost predmeta spora je označena na 698.500,00 dinara što prema srednjem kursu na dan podnošenja tužbe očigledno predstavlja protivvrednost iznosa manjeg od 40.000 evra.
Iz svega toga proizlazi da revizija tužioca nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP, a u odnosu na stav prvi izreke prvostepene presude.
Na osnovu člana 413. ZPP Vrhovni sud je doneo odluku kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
