Rev 16389/2024 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16389/2024
06.02.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici tužioca JKP „Gradska toplana“ Zrenjanin, protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Zdravko Ćosić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 303/21 od 21.02.2024. godine, u sednici održanoj 06.02.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 303/21 od 21.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 303/21 od 21.02.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 262/20 od 02.02.2021. godine, stavom prvim izreke, ukinuto je u celosti rešenje o izvršenju Javnog izvršitelja imenovanog za područje Višeg i Privrednog suda u Zrenjaninu Galonja Milana I Ivk 436/2018 od 01.10.2018. godine, kojim je tužena obavezana da tužiocu plati 4.864,16 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2018. godine do isplate, kao i troškove izvršnog postupka od 5.904,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se tužena obaveže da mu isplati 4.812,18 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2018. godine do isplate, kao i troškove izvršnog postupka od 5.904,00 dinara i troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka od 53.133,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Gž 303/21 od 21.02.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena, delimično odbijena žalba tužioca i preinačena je prvostepena presuda, tako što je održano na snazi rešenje o izvršenju Javnog izvršitelja imenovanog za područje Višeg i Privrednog suda u Zrenjaninu Galonja Milana I Ivk 436/2018 od 01.10.2018. godine, u delu kojim je tužena obavezana da tužiocu plati 4.812,18 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2018. godine do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove izvršnog postupka od 5.904,00 dinara i u tom delu usvojen je tužbeni zahtev, dok je u preostalom delu pobijana prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove prvostepenog postupka od 30.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka od 15.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP u odnosu na preinačujući deo i s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP) u odnosu na potvrđujući deo.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su drugostepeni sud dao za svoju odluku, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava. Pobijanom presudom održano je na snazi rešenje o izvršenju javnog izvršitelja (na način bliže naveden u izreci presude), usvojen tužbeni zahtev tužioca i tužena obavezana da mu isplati dug po osnovu pruženih usluga grejanja stambenog prostora. Drugostpeni sud je pružio pravnu zaštitu potraživanju tužioca imajući u vidu da je tokom postupka utvrđeno da je tužilac u spornom periodu pružao usluge daljinskog grejanja tuženoj, a da tužena nije izmirila svoje obaveze plaćanja računa na ime pruženih usluga. U pobijanoj presudi izražen je pravni stav da je tužena, kao vlasnik nepokretnosti, u spornom periodu bila priključena na gradsku toplotnu mrežu, te da je obavezna da plaća naknadu za isporučeno daljinsko grejanje, bez obzira na činjenicu što u konkretnom slučaju između stranaka ne postoji ugovor o snabdevanju toplotnom energijom, a na osnovu odredbe člana 36. stavovi 1. i 2. Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom („Službeni list Grada Zrenjanina“ br. 32/2013... 25/2014), kao i da tužena kao tarifni kupac ima obavezu plaćanja 100% fiksnog dela ukupnog obračuna, u smislu odredbe člana 38. stav 5. navedene odluke. Odluka drugostepenog suda o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovana je na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava koje su u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Ukazivanje u reviziji na drugačije nižestepene odluke, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u ovoj pravnoj stvari, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave (tužba) podnet je javnom izvršitelju 22.08.2018. godine. Vrednost predmeta spora je 4.864,16 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tužene nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Bez obzira što je prvostepena odluka preinačena, u kom slučaju bi u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku, koja reguliše postupak u sporu male vrednosti, propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudij

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković