Rev2 1087/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1087/2025
17.07.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Vesne Subić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., DD iz ..., ĐĐ iz ..., EE iz ..., ŽŽ iz ..., ZZ iz ..., II iz ... i JJ iz ..., čiji su zajednički punomoćnici Aleksandar Marinković advokat iz ... i Dejan Antelj advokat iz ..., protiv tuženog AD ''Elektroprivreda Srbije'' Beograd, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 45/24 od 08.11.2024. godine, u sednici održanoj 17.07.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 45/24 od 08.11.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 45/24 od 08.11.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 180/21 od 17.10.2023. godine, odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtevi kojima su tužioci tražili da se utvrdi ništavost člana 4. Aneksa ugovora o radu iz 2015. godine (koje su tužioci zaključili sa tuženim), u delu kojim je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla za svakog od tužioca, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacioni sud u Beogradu Gž1 45/24 od 08.11.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca, potvrđena prvostepena presuda i odbijeni su zahtevi tužilaca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su izjavili blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011 ... 10/2023), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilaca za utvrđenje ništavosti dela Aneksa ugovora o radu, kojima su utvrđeni koeficijenti za obračun zarada tužiocima, tako što su zahtevi odbijeni. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, jer je pobijana odluka doneta na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da tužiocima, u konkretnom slučaju, osporenim aneksima koeficijenti nisu izmenjeni, već da su im utvrđeni novi koeficijenti zbog donošenja nove sistematizacije poslova kod tuženog. Kako su odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenih zahteva zasnovane na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, to nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o poseboj reviziji, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužbe radi utvrđenja ništavosti odredbe aneksa ugovora o radu tužioci su podneli 2021. godine, a označene vrednosti predmeta spora su 7.000,00 dinara.

Odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, pa van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim o dopuštenosti ovog pravnog leka, a prema vrednosti spora.

Naime, iako tužioci traže zaštitu prava iz radnog odnosa, ne radi se o parnici iz radnih sporova u smislu člana 441. ZPP (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je našao da je revizija tužilaca nedozvoljena, primenom člana 441. ZPP.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković