Kzz OK 30/2025 2.4.1.21.2.3.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz OK 30/2025
25.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Aleksandra Stepanovića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Milana Stanisavljevića, zbog krivičnog dela udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi stava 4. i 2. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Stanisavljevića, advokata Miroslava Todorovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal SPK Po1 22/25 od 04.04.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 Spk 3/25 od 17.07.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 25.09.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Stanisavljevića, advokata Miroslava Todorovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal SPK Po1 22/25 od 04.04.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 Spk 3/25 od 17.07.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal SPK Po1 22/25 od 04.04.2025. godine prihvaćen je sporazum o priznanju krivičnog dela Sk 22/25 od 28.03.2025. godine, zaključen između javnog tužioca Javnog tužilaštva za organizovani kriminal Saše Drecuna i okrivljenog Milana Stanisavljevića po optužnici Javnog tužilaštva za organizovani kriminal Kto 24/25 od 28.03.2025. godine, pa je sud okrivljenom Milanu Stanisavljevića zbog krivičnog dela udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi stava 4. i 2. Krivičnog zakonika utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine, a zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) meseci, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru po rešenju sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Kpp Po1 42/24 od 19.10.2024. godine, koji mu mu se računa počev od 17.10.2024. godine, kada je lišen slobode, pa nadalje.

Na osnovu odredbe člana 87. Krivičnog zakonika prema okrivljenom Milanu Stanisavljeviću izrečena je mera bezbednosti oduzimanje predmeta, navedenih u izreci presude.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka, o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rešenjem, po pribavljanju svih potrebnih podataka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 Spk 3/25 od 17.07.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Milana Stanisavljevića i presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal SPK Po1 22/25 od 04.04.2025. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Milana Stanisavljevića, advokat Miroslav Todorović, zbog povrede odredbi članova 68., 314., 338. stav 1., 447. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i preinači presudu Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 Spk 3/25 od 17.07.2025. godine i okrivljenog oslobodi od optužbe. Predložio je da bude obavešten o sednici veća.

Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Stanisavljevića, je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1.) do 3.) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim - drugostepenim sudom.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog, pozivajući se na odredbu člana 319. stav 3. ZKP, koja se odnosi na uslove za izjavljivanje žalbe protiv presude kojom je prihvaćen sporazum o priznanju krivičnog dela, osporava pravnosnažnu presudu, ukazujući na postojanje razloga za obustavu postupka iz člana 338. stav 1. ZKP - da dela koja su predmet optužbe nisu krivična dela, a nema uslova za primenu mere bezbednosti. U vezi sa tim, branilac osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), iznoseći sopstveno mišljenje o prirodi preparata, njihovoj nameni i subjektivnom odnosu okrivljenog prema izvršenom krivičnom delu, navodeći da predmetni lekovi ne spadaju u preparate kvalifikovane kao opojna droga, već u medikamentna sredstva namenjena tržištu odnosno da se radi o lekovima koji služe lečenju, a ne ugrožavanju zdravlja ljudi, dok radnje koje je preduzeo okrivljeni predstavljaju radnje u vezi sa distribucijom legalno proizvedenih lekova u skladu sa opisom njegovog radnog mesta, zbog čega kod okrivljenog nije postojala svest o vršenju krivičnog dela iz člana 246. Krivičnog zakonika, kao subjektivno obeležje tog krivičnog dela, a shodno tome ni svest o vršenju krivičnog dela iz člana 346. Krivičnog zakonika. Pored ovoga, branilac iznosi i sopstveno viđenje pravne kvalifikacije, navodeći da bi se u konkretnom slučaju eventualno moglo raditi samo o krivičnom delu nedozvoljena trgovina lekovima.

Međutim, kako prema odredbi člana 485. stav 4. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), povrede odredbi članova 68., 314., 319. stav 3. i 338. stav 1. i 447. ZKP, koje su navedene kao razlog podnošenja zahteva, nisu dozvoljeni razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog, preko branioca, to je ovaj sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Stanisavljevića, ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                               Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                           Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković