
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13632/2024
10.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, obojice iz ...,, čiji je zajednički punomoćnik Marija Kitarović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Tomislav Stojković, advokat iz ..., radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5515/23 od 07.02.2024. godine, u sednici održanoj 10.09.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5515/23 od 07.02.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilaca za naknadu troškova revizijskog postupka
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 141/2020 od 30.06.2023. godine, stavom prvim izreke, raskinut je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen i overen pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu 23.04.2010. godine pod brojem 5R3 2232/2010 između GG iz ..., kao primaoca izdržavanja i tuženog VV iz ..., kao davaoca izdržavanja. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba tužilaca povučena u delu kojim su tražili da sud utvrdi da su tužioci nosioci prava svojine na po ½ idealinih delova na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima na ime troškova postupka plati ukupan iznos od 2.151.012,50 dinara. Stavom četvrtim izreke, određena je privremena mera i tuženom zabranjeno da otuđi, optereti, izda u zakup ili da da na korišćenje nepokretnosti bliže navedene u ovom stavu izreke. Stavom petim izreke, naloženo je Republičkom geodetskom zavodu, nadležnim službama za Katastar nepokretnosti u Beogradu da na osnovu rešenja, na nepokretnostima navedenim u prethodnom stavu, upiše odgovarajuće zabeležbe u Katastar nepokretnosti. Stavom šestim izreke, odlučeno je da privremena mera ostaje na snazi do pravnosnažnog okončanja postupka pred Višim sudom u Beogradu u predmetu P 141/20. Stavom sedmim izreke, odlučeno je da rešenje ima dejstvo pravnosnažnog rešenja o izvršenju.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5515/23 od 07.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke i delu stava petog izreke kojim je određeno da privremena mera ostaje na snazi do pravnosnažnog okončanja postupka i da rešenje o zahtevu za određivanje privremene mere ima dejstvo pravnosnažnog rešenja o izvršenju. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužiocima na ime troškova postupka plati ukupan iznos od 1.440.102,50 dinara. Stavom trećim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava petog izreke, tako što je u tom delu predlog za određivanje privremene mere odbačen. Stavom četvrtim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužioci su podneli odgovor na reviziju.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba Zakona o parničnom postupku, zbog čega nema ni bitne povreme odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom tuženog ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sada pok. GG, stric tužilaca, živeo je i radio u SR Nemačkoj i bio je vlasnik ugostiteljskih objekata u Hamburgu, a tužioci su radili sa njim. GG, kao primalac izdržavanja je sa tuženim, kao davaocem izdržavanja zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju koji je 23.04.2010. godine overen od sudije Prvog osnovnog suda u Beogradu u predmetu R3 2232/10. Iz zapisnika proizlazi da je primalac izdržavanja naveo da mu je zbog godina potrebna tuđa nega i pomoć, zbog čega zaključuje predmetni ugovor. Članom 1. predmetnog ugovora predviđeno je da primalac izdržavanja prenosi u svojinu i državinu davaocu izdržavanja nepokretnosti bliže opisane ovim članom ugovora i da se predaja tih nepokretnosti odlaže do smrti primaoca izdržavanja. Članom 2. predmetnog ugovora predviđeno je da davalac izdržavanja primajući se obaveze izdržavanja iz ovog ugovora obavezuje se da će u cilju izvršavanja svojih ugovorenih obaveza primaoca izdržavanja izdržavati na taj način što će voditi računa o njegovom zdravlju, a za slučaj bolesti, starosti i iznemoglosti obezbediti mu adekvatno kućno ili bolničko lečenje sa lekovima i lekarima, paziti, poštovati, obezbediti mu uobičajene potrebe izdržavanja i u svakom drugom smislu brinuti se o primaocu izdržavanja, a za slučaj smrti sahraniti ga, podići mu nadgrobni spomenik, izdati podušja, sve u skladu sa mesnim običajima. Prilikom zaključenja predmetnog ugovora primalac izdržavanja je tuženog predstavio kao svog sina, a činjenica postojanja veze između primaoca izdržavanja i tuženog u odnosu na otac – sin nije dokazana. Primalac izdržavanja preminuo je ...2012. godine u bolnici u Hamburgu, nakon što je povređen padom niz stepenice, usled čega mu je bila povređena lobanja.
Primalac izdržavanja bolovao je od više bolesti, i to od ciroze jetre, koja dovodi do povišenja pritiska u jetrenoj vezi i proširenih vena jednjaka, kao i hepatičnom enelopatijom (oštećenje mozga zbog poremećaja metabolizma usled jetrene slabosti), stanje posle hepatitisa, uvećanje slezine, malokrvnost, šećerne bolesti tipa „B“ sa sledstvenim oštećenjem bubrega, perifernih živaca i sitnih krvnih sudova, očnog dna i mozga, kao i diskretno izraženih znakova Parkinsonove bolesti. Imao je problem sa nogom, zbog čega se otežano kretao, uz pomoć štapa, bio je bled, otečen, teže je govorio, zbog čega mu je bila potrebna stalna pomoć i nega, pratilac pri hodanju i permanentni nadzor od strane specijaliste, kao i svakodnevna pomoć pri uzimanju lekova i davanju terapija. Često se onesvešćivao zbog zdravstvenih problema. GG često je odlazio u restoran, čiji je bio vlasnik, u kome se toalet nalazi u podrumu do koga vode kružne stepenice i često se uz tuđu pomoć (zaposlenih) kretao do toaleta i uz njihovu pomoć uzimao lekove. DD i njen suprug su do 28.11.2011. godine od strane GG bili angažovani da rade na održavanju dvorišta kuće u Beogradu, s tim što su obavljali i druge poslove, kao što je pranje veša, a tuženi je u jednom trenutku institirao da napuste kuću. Tuženi je ponekad primaoca izdržavanja vodio kod lekara, često se svađao sa njim, a dešavalo se da ga opsuje zbog novca. ĐĐ i EE su takođe bili angažovani od strane GG u održavanju njegovog domaćinstva, za kuvanje hrane, održavanje higijene i dvorišta. Tuženi je povremeno živeo u zajednici sa primaocem izdržavanja, a nakon zaključenja predmetnog ugovora više puta je boravio u Njujorku kod supruge i ostajao po nekoliko dana, ali u tom periodu nije obezbedio lice koje bi se umesto njega brinulo o primaocu izdržavanja, kome je bila potrebna svakodnevna briga i nega zbog narušenog zdravstvenog stanja. Tokom jednog boravka tuženog u Njujorku, primalac izdržavanja je pao sa kreveta, pa su mu pomoć pružili DD i ŽŽ. Nakon poslednje hospitalizacije primaoca izdržavanja u Nemačkoj, kada ga je tuženi uz pratnju hitne pomoćni odvezao u bolnicu, primalac izdržavanja je na svoj zahtev izašao iz bolnice ...2012. godine, bez pratnje tuženog, u teškom zdravstvenom stanju, pri čemu je primalac izdržavanja pozvao telefonom tuženog, koji se nije javljao na telefon, jer je spavao i primalac izdržavanja je prilikom odlaska u toalet u restoranu, koristeći bez ičije pomoći stepenice koje su nebezbedne za silazak, pao, povredio se a nakon toga i preminuo. Troškove prevoza posmrtnih ostataka primaoca izdržavanja je platila firma, čiji je vlasnik bio primalac izdržavanja. Tuženi je sahranio primaoca izdržavanja, a potom je posmrtne ostatke primaoca izdržavanja premestio u grobnicu na Topčiderskom groblju, gde su posmrtni ostaci njegovog oca. Najbliži srodnici primaoca izdržavanja sahranjeni su na groblju u selu ...
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilaca, primenom člana 124. Zakona o obligacionim odnosima i člana 194. stav 1. i 3. Zakona o nasleđivanju, jer tuženi nije izvršavao svoje obaveze predviđene članom 2. predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju. Ovo jer je utvrdio da se tuženi nije adekvatno brinuo o primaocu izdržavanja, kome je zbog zdravstvenih problema bila potrebna stalna pomoć i prisustvo treće osobe pri obavljanju svakodnevnih životnih potreba, te da tuženi pored toga što nije pružio odgovarajuću i očekivanu negu primaocu izdržavanja, nije pokazao ni poštovanje prema njemu, imajući u vidu česte svađe tuženog i primaoca izdržavanja, niti je primaoca izdržavanja sahranio po mesnim običajima, na mestu gde su sahranjeni njegovi najbliži srodnici u selu ... .
Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tuženog istu odbio, kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu prihvatajući razloge koje je prvostepeni sud dao za svoju odluku.
Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava, odlučili o tužbenom zahtevu tužilaca.
Tužioci su svoj zahtev za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju zasnovali na tvrdnji da tuženi nije ispunjavao obaveze iz predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju, na način kako je to predviđeno članom 2. istog.
Zakon o nasleđivanju („Službeni glasnik RS“, br. 46/95) u članu 194. stav 1. propisuje, da ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primalac izdržavanja da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga posle smrti sahrani, dok je stavom 3. istog člana propisano, da ako što drugo nije ugovoreno, obaveza izdržavanja naročito obuhvata obezbeđivanje stanovanja, hrane, odeće i obuće, odgovarajuću negu u bolesti i starosti, troškove lečenja i davanja za svakodnevne uobičajene potrebe.
Ugovor o doživotnom izdržavanju je teretni pravni posao, tako da bez obzira što Zakon o nasleđivanju ne propisuje izričito da raskid ugovora zbog neispunjenja obaveze mogu da traže naslednici primaoca izdržavanja, ovo ovlašćenje zakonskih naslednika proizlazi iz člana 124. Zakona o obligacionim odnosima, jer ovaj ugovor ima imovinskopravno dejstvo na zakonske naslednike koji bi u slučaju raskida imali pravo na nasleđivanje imovine koja je bila predmet raspolaganja ugovora o doživotnom izdržavanju. Stoga su neosnovani navodi revizije o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužilaca.
Predmetnim ugovorom o doživotnom izdržavanju ugovorne strane su jasno definisale obaveze tuženog, kao davaoca izdržavanja i predmetni ugovor sadrži obaveze uobičajene za ovu vrstu ugovora, odnosno obavezu tuženog, kao davaoca izdržavanja da u cilju izvršavanja svojih ugovornih obaveza primaoca izdržavanja izdržava na taj način što će voditi računa o njegovom zdravlju, za slučaj bolesti, starosti i iznemoglosti obezbediti mu adekvatno kućno ili bolničko lečenje sa lekovima i lekarima, paziti, poštovati, obezbediti mu uobičajene potrebe izdržavanja i u svakom drugom smislu brinuti se o primaocu izdržavanja, a za slučaj smrti sahraniti ga, podići mu nadgrobni spomenik, izdati podušja, sve u skladu sa mesnim običajima. Kod utvrđenog da je primaocu izdržavanja, zbog ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja (bolovao je od više bolesti, zbog kojih se otežano kretao, a povremeno i onesvešćivao) bila potrebna stalna pomoć i prisustvo trećeg lica, a što mu tuženi nije obezbedio za vreme trajanja ugovora (dve godine), to je po oceni Vrhovnog suda pravilan zaključak nižesepenih sudova da tuženi nije izvršavao svoje ugovorne obaveze i da su se ispunili uslovi da se predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju raskine, pravilnom primenom člana 124. Zakona o obligacionim odnosima i člana 194. stav 1. i 3. Zakona o nasleđivanju. Naime, tuženi iako je nakon zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju nekoliko puta putovao u Njujork i ostajao tamo po nekoliko dana, tom prilikom primaocu izdržavanja nije obezbedio lice, koje bi se upravo zbog zdravstvenog stanja primaoca izdržavanja na adekvatan način brinulo o njemu dok je on bio odsutan, tako da se jednom prilikom desilo da se primalac izdržavanja onesvestio za vreme boravka tuženog u Njujorku, kojom prilikom mu je bila potrebna pomoć. Primalac izdržavanja često je odlazio u restoran, čiji je bio vlasnik, u kome se toalet nalazi u podrumu do koga vode kružne stepenice i često se zbog toga uz tuđu pomoć (zaposlenih) kretao do toaleta i uz njihovu pomoć uzimao lekove, iako je to bila obaveza tuženog, kao davaoca izdržavanja. Nakon izlaska iz bolnice, primaocu izdržavanja je bilo loše, ali nije uspeo da dobije na telefon tuženog, koji je spavao, iako je primalac izdržavanja primljen u bolnicu u teškom stanju i kada je bilo očekivano da tuženi bude dostupan primaocu izdržavanja, kako bi mu pružio svaku vrstu pomoći i podrške u teškim trenucima, odnosno u izvršavanju ugovornih obaveza, jer je u takvoj situaciji bilo očekivano da će se povećati stepen pažnje koji davalac izdržavanja mora posvetiti primaocu izdržavanja, upravo zbog potreba primaoca izdržavanja. Tuženi, kao davalac izdržavanja je ispunjenje svojih preuzetih obaveza morao uskladiti sa stvarnim potrebama primaoca izdržavanja, izvršavati ih uredno i redovno, kako bi se ostvarila osnovna svrha zaključenog ugovora o doživotnom izdržavanju i obezbedila očekivana, odgovarajuća nega primaoca izdržavanja, kako je to najpogodnije za primaoca izdržavanja. Osim toga, između ugovornih strana postojale su i česte svađe, pri kojima se dešavalo da tuženi opsuje primaoca izdržavanja, a što se ne može smatrati odnosom poštovanja prema primaocu izdržavanja. Tuženi, kao davalac izdržavanja nije izvršio ni svoju obavezu koja je ugovorena predmetnim ugovorom o doživotnom izdržavanju da za slučaj smrti primaoca izdržavanja sahrani, podigne mu nadgrobni spomenik, izda podušja, a sve u skladu sa mesnim običajima, s obzirom na to da je tuženi nakon što je sahranio primaoca izdržavanja, njegove posmrtne ostatke premestio u grobnicu na Topčiderskom groblju, gde su posmrtni ostaci njegovog pokojnog oca, dok su najbliži srodnici primaoca izdržavanja sahranjeni na groblju u selu ... . Stoga, shodno navedenom, ponašanje tuženog, kao davaoca izdržavanja, prema GG, kao primaocu izdržavanja, u sklopu svih okolnosti konkretnog slučaja predstavlja neizvršavanje obaveza preuzetih predmetnim ugovorom i kao takvo jeste osnovan razlog za raskid predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju. Zbog navedenog je, a suprotno navodima revizije pravilnom primenom materijalnog prava predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju raskinut, zbog neizvršavanja obaveza davaoca izdržavanja.
Revizijski navodi kojima se ukazuje da je tuženi zakonski naslednik sada pok. GG neosnovani su, s obzirom na to da tuženi to nije dokazao.
Vrhovni sud je cenio i ostale navode revizije, pa je utvrdio da su isti neosnovani, jer su nižestepeni sudovi dali jasne, potpune i pravilne razloge iz kojih proizlazi neosnovanost revizijskih razloga, a koje ovaj sud u svemu prihvata.
Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
S obzriom da su tužioci tražili troškove povodom izjavljenog odgovora na reviziju, to je primenom člana 165. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke, budući da ti troškovi nisu bili nužni i neophodni.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
