
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 1045/2024
11.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Đurica i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca „MILENIJUM OSIGURANJE“ ADO Beograd, čiji je punomoćnik Nađa Samac, advokat u ..., protiv tuženog JP „PUTEVI SRBIJE“ Beograd, radi regresa, vrednost predmeta spora 758.052,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 6150/23 od 21.08.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 11.12.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 6150/23 od 21.08.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 6150/23 od 21.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda u Beogradu P 5871/22 od 20.09.2023. godine, u stavu prvom izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu plati iznos od 758.052,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2020. godine pa do isplate. U stavu ІІ izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 6150/23 od 21.08.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23–dr. zakon), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno je odbijen tužbeni zahtev za isplatu novčanog iznosa od 758.052,00 dinara sa zateznom kamatom. Prema razlozima nižestepenih odluka, tužilac nema pravo na ostvarivanje regresnog zahteva prema tuženom, jer tokom postupka nije utvrđena odgovornost tuženog kao upravljača javnog puta za štetu koja se dogodila na vozilu osiguranom kod tužioca tako što je vozilo udarilo u psa lutalicu na državnom putu A1. Navedeni zaključak nižestepeni sudovi zasnivaju na činjenici utvrđenoj saobraćajno tehničkim veštačenjem prema kojoj u zoni gde je nastala nezgoda, nije bilo uočeno oštećenje ograde.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane nižestepene presude, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. O tužbenom zahtevu odlučeno je primenom relevantnih odredaba Zakona o putevima, na osnovu kojih su sudovi utvrdili da na strani tuženog nema propusta u održavanju i zaštiti državnog puta na kom se dogodila saobraćajna nezgoda, te da stoga nema ni odgovornosti tuženog za nastalu štetu. Revident ukazuje na presudu Vrhovnog suda Prev 2349/2022 kojom je povodom istovrsnog regresnog zahteva društva za osiguranje, preinačena drugostepena presuda i potvrđena prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtev. Prema oceni revizijskog suda, navedena presuda doneta je na osnovu drugačijeg činjeničnog stanja gde nije utvrđeno da je postojala zaštitna ograda u zoni saobraćajne nezgode, pa stoga navedena presuda ne može ukazivati na različitu sudsku praksu. U reviziji se ne ukazuje koja to pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana ili od opšteg interesa treba razmotriti.
Zato je Vrhovni sud primenom odredbe člana 404. stav 2. doneo odluku kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije tužioca na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Tužilac je protiv tuženog podneo tužbu dana 26.12.2022. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 758.052,00 dinara.
Imajući u vidu da se u skladu sa odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, predmetni spor svrstava u sporove male vrednosti, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku zaključio da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
