Rev 3790/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3790/2025
23.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilja AA, BB i VV, sve iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Tatomir Leković, advokat iz ..., protiv tuženih GG i DD, oboje iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Goran Brdar, advokat iz ..., ĐĐ iz ... i EE iz sela ..., opština ..., radi utvrđenja prava službenosti i činidbe, odlučujući o reviziji tuženih GG i DD, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1831/24 od 20.11.2024. godine, u sednici održanoj 23.10.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženih GG i DD izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1831/24 od 20.11.2024. godine u stavu drugom izreke, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih GG i DD izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1831/24 od 20.11.2024. godine u stavu drugom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 5471/22 od 31.10.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužilje tražile da se utvrdi prema tuženima GG, ĐĐ i EE da su tužilje titulari prava stalne službenosti prolaza pešice, zapregom i motornim vozilom, a koja službenost se prostire na katastarskim parcela tuženih, u pravcu, merama i granicama bliže određenim u ovom stavu izreke, što su tuženi dužni priznati i trpeti upis ovog prava u javnim knjigama, kao i vršenje ovog prava tužilja po osnovu ove presude. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužilje tražile da se obavežu tuženi GG i DD (greškom napisano ...) da uklone ogradu postavljenu jugozapadnom ivicom katastarske parcele br. .. i da se uzdržavaju od postavljanja bilo kakvih prepreka na pravcu službenosti iz stava prvog izreke ili preduzimanja bilo kakvih radnji kojima se sprečava ili ometa vršenje ovog prava tužiljama. Stavom trećim izreke, obavezane su tužilje da tuženima GG i DD (greškom napisano ...) naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.262.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1831/24 od 20.11.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude tako što su obavezane tužilje da tuženima GG i DD (greškom napisano ...) solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 513.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je preinačeno rešenje o troškovima postupka (stav drugi izreke), tuženi GG i DD su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujedanačavanja sudske prakse.

Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije i to isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, da se ujednači sudska praksa ili postoji potreba za novim tumačenjem prava.

Izjavljenom revizijom osporava se pravnosnažna odluka o troškovima parničnog postupka. Kako protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija zbog pogrešne primene procesnog prava, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, zbog čega je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.

U konkretnom slučaju, tuženi revizijom osporavaju pravnosnažnu odluku o troškovima parničnog postupka. Dakle, revizija je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o njihovom sporednom traženju, primenom procesnih odredbi ZPP-a, pa je s obzirom na vrstu pobijane odluke revizija nedozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković