
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 838/2025
07.10.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA i dr, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Staniše Nikolića i branioca okrivljene BB, advokata Uroša Matića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4.60/24 od 07.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1Po1-21/24 od 14.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 07.10.2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene BB, advokata Uroša Matića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4.60/24 od 07.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1Po1-21/24 od 14.03.2025. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu podneti zahtev ODBACUJE kao nedozvoljen.
ODBACUJE SE, kao neblagovremen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Staniše Nikolića podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4.60/24 od 07.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1Po1-21/24 od 14.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K- Po4.60/24 od 07.11.2024. godine okrivljene AA i BB oglašene su krivim da su izvršile po jedno produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika za koje im je sud izrekao uslovnu osudu, tako što je okrivljenoj AA utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena u vreme proveranja od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, a okrivljenoj BB utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno odredio da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istom presudom odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovniskopravnom zahtevu, na način bliže naveden u izreci prvostepene presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1Po1-21/24 od 14.03.2025. godine delimično je usvojena žalba javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije, a povodom žalbi branilaca okrivljenih AA i BB i po službenoj dužnosti preinačena je presuda Višeg suda u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4-60/24 od 07.11.2024. godine, pa je okrivljena AA oglašena krivom da je izvršila produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, za koje joj je izrečena uslovna osuda tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno je određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vreme proveravanja od od dve godine od dana pravnosnažnosti presude okrivljena ne učini novo krivično delo, a okrivljena BB da je izvršila produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, za koje joj je izrečena uslovna osuda tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno je određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vreme proveravanja od dve godine od dana pravnosnažnosti presude okrivljena ne učini novo krivično delo. Istom presudom okrivljenima AA i BB izrečene su mere bezbednosti zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti, tako što im je zabranjeno vršenje poziva, delatnosti i svih dužnosti vezanih za raspolaganje, korišćenje, upravljanje i rukovanje imovinom koja predstavlja vlasništvo budžeta Republike Srbije u trajanju o jedne godine, a odlučeno je i o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu na način bliže naveden u izreci presude.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti podneli su:
-branilac okrivljene AA, advokat Staniša Nikolić, zbog povrede krivičnog zakona, sa predlogom da Vrhovni sud preinači drugostepenu presudu i odbije optužbu protiv okrivljene AA zbog postojanja razloga iz člana 422. stav 1. tačka 3) u vezi člana 103. tačka 5) i 104. stav 6. Krivičnog zakonika, i
-branilac okrivljene BB, advokat Uroš Matić, zbog povrede krivičnog zakona, sa predlogom da Vrhovni sud pobijane presudu ukine i na osnovu odredbe člana 422. tačka 3) ZKP u vezi člana 103. tačka 5) i 104. stav 6. Krivičnog zakonika odbije optužbu protiv okrivljene BB zbog krivičnog dela nesavestan rad u službi iz člana 361. stav 1. Krivičnog zakonika.
Vrhovni sud je dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevima našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene BB advokata Uroša Matića je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, a u preostalom delu je nedozvoljen, dok je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Staniše Nikolića, neblagovremen.
Branilac okrivljene BB, advokat Uroš Matić u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, sa obrazloženjem da je povređen objektivni identitet optužnog akta na taj način što je prvostepeni sud, bez obzira što je Viši javni tužilac u optužnom predlogu krivično delo opisao sa blanketnom dispozicijom, odnosno uputio na drugu pravnu normu, iz opisa radnje krivičnog dela blanketnu normu izostavio, iako je vezan činjeničnim opisom iz optužnog akta shodno odredbi člana 420. ZKP.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene Vrhovni sud je ocenio neosnovanim iz sledećih razloga:
Odredbom člana 420. ZKP propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici.
Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumevalo bi izmenu činjeničnog opisa dela koji je dat u optužnom aktu, dodavanjem nove radnje izvršenja, odnosno veće kriminalne količine okrivljenom, na koji način se pogoršava njegov položaj u pogledu pravne ocene dela ili krivične sanckije, a što u konkretnom slučaju, po nalaženju ovog suda, to nije učinjeno.
Iz spisa predmeta - optužnog predloga javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kto Ko.br.96/20 od 17.11.2020. godine, (izmenjenim 09.11.2023. i 05.04.2024. godine) utvrđuje se da je okrivljenoj BB stavljeno na teret produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika koje je izvršila na taj način što je „..protivno članu 29. stav 2. Zakona o sudskim taksama u 153 predmeta Osnovnog suda u Kraljevu“ isto delo izvršila, a izrekom prvostepene presude oglašena je krivom za isto krivično delo sa jasno opredeljenom radnjom izvršenja uz izostavljanje blanketne norme. Međutim, po nalaženju ovog suda, ovakva korekcija nije od uticaja na postojanje predmetnog krivičnog dela, pri čemu se izostavljanjem blanketne norme ne može učiniti prekoračenje na kome se u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti insistira.
Prema tome, prema nalaženju Vrhovnog suda, prvostepeni sud je prilagodio izreku prvostepene presude činjeničnom stanju koje proizlazi iz izvedenih dokaza na glavnom pretresu, pri čemu nije izmenio suštinu opisa radnje optuženja, niti nastupile posledice, niti je u opisu radnje uvećana kriminalna količina na štetu okrivljene BB, te samim tim nije povređen objektivni identitet između optužbe i presude, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene BB, advokata Uroša Matića, ocenjeni kao neosnovani.
U preostalom delu podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene BB, navodi se da je pobijanim presudama učinjena i povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP s obzirom da opis radnje izvršenja je nejasan i nerazumljiv, kao i da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, jer je opisana radnja izvršenja nejasna i protivreči činjenicama navedenim u nastavku opisa radnje izvršenja-da je okrivljena vršila overu ugovora, prepisa rukopisa potpisa i drugih potpisa, odnosno preduzimala je radnje iz opisa posla referenta za overu.
Dalje, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac navodi da se prema opisu radnje iz optužnog akta najpre radi o krivičnom delu nesavestan rad u službi iz člana 361. Krivičnog zakonika pri čemu okrivljena nije ispunjavala zakonske uslove za rad na radnom mestu referenta za overu, da nije prošla ni jednu obuku za rad na ovom radnom mestu niti je imala stručnu spremu i potrebne kvalifikacije, da su nejasni razlozi u pogledu postojanja umišljaja okrivljene, da nema razloga o nastupeloj posledici ili nastaloj koristi, bez kojih ovo delo ne postoji, niti je utvrđena činjenica da li je sudska taksa plaćena naknadno ili prinudno naplaćena, a osim toga, iz opisa radnji sporna je i činjenica vremena kada je krivično delo učinjeno, a kojim svim navodima branilac na osnovu sopstvene ocene izvedenih dokaza izvlači zaključak o postojanju krivičnog dela iz člana 361. KZ i suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i učinjenu povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene BB, advokata Uroša Matića, u ovim delovima ocenio kao nedozvoljen.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti ako nije podnet u roku iz člana 485. stav 4. ZKP, odnosno u roku od 30 dana od dana kada je okrivljenom dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek. Ovaj rok važi i računa se isto i za branoca okrivljenog obzirom na odredbu člana 71. tačka 5) ZKP kojim su prava branioca ograničena pravima okrivljenog.
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe i činjenicu da je okrivljenoj AA uredno dostavljena drugostepena presuda dana 16.05.2025. godine, kako to proizlazi iz povratnice koja se nalazi u spisima predmeta, a da je zahtev za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene predao Višem sudu u Kraljevu Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije 17.06.2025. godine, kako to proizlazi iz službenog prijemnog pečata Višeg suda u Kraljevu, to je predmetni zahtev podnet nakon zakonom propisanog roka iz člana 485. stav 4. ZKP, pa je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Staniše Nikolića odbacio kao neblagovremen.
Iz napred iznetih razloga, Vrhovni sud je u smislu odredbe člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 1) i 2) ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
