
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 891/2025
08.10.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Svetlane Tomić Jokić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA (ranije AA1), zbog krivičnog dela zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Deana Moćića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-511/21 od 01.04.2025. godine i Kv-290/25 od 19.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 08.10.2025. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
Delimično se USVAJA zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Deana Moćića, pa se PREINAČUJU pravnosnažna rešenja Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-511/21 od 01.04.2025. godine i Kv-290/25 od 19.05.2025. godine, tako što Vrhovni sud, pored dosuđenog iznosa u navedenom drugostepenom rešenju, okrivljenom AA na ime troškova krivičnog postupka DOSUĐUJE još iznos od 33.750,00 (tridesettrihiljadesedamstopedeset) dinara.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-511/21 od 01.04.2025. godine delimično je usvojen zahtev okrivljenog AA, te su mu dosuđeni troškovi krivičnog postupka u iznosu od 1.565.100,00 dinara i naloženo je računovodstvu suda da u roku od 60 dana od pravnosnažnosti rešenja i pod pretnjom prinudnog izvršenja isplati navedeni iznos i to na označeni račun njegovog branioca - advokata Deana Moćića, dok je u preostalom delu, a do traženih 2.335.670,00 dinara zahtev okrivljenog odbijen kao neosnovan.
Rešenjem Osnovnog suda u Staroj Pazovi Kv-290/25 od 19.05.2025. godine u stavu prvom izreke delimično je uvažena žalba branioca okrivljenog AA - advokata Deana Moćića, pa je preinačeno rešenje Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-511/21 od 01.04.2025. godine tako što se okrivljenom AA na ime troškova krivičnog postupka, pored iznosa od 1.565.100,00 dinara koji mu je dosuđen pravostepenim rešenjem, dosuđuje još iznos od 81.900,00 dinara, a što ukupno iznosi 1.647.000,00 dinara (1.565.100,00+81.900,00), dok je za razliku do ukupno traženih 2.335.670,00 dinara žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana. U stavu drugom izreke rešenja usvojen je zahtev okrivljenog AA i to tako što mu se na ime sastava žalbe izjavljene protiv prvostepenog rešenja dosuđuje iznos od 27.000,00 dinara. U stavu trećem izreke rešenja naloženo je računovodstvu Osnovnog suda u Staroj Pazovi da u roku do 60 dana od dana pravnosnažnosti rešenja i pod pretnjom prinudnog izvršenja isplati okrivljenom AA novčani iznos od 1.647.000,00 dinara i to na označeni račun njegovog branioca – advokata Deana Moćića.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dean Moćić, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine drugostepeno rešenje i predmet vrati krivičnom vanpretresnom veću Osnovnog suda u Staroj Pazovi na ponovno odlučivanje po izjavljenoj žalbi ili da preinači pobijana rešenja tako što će doneti odluku o troškovima krivičnog postupka prema podnetom zahtevu za naknadu troškova krivičnog postupka od 27.05.2024. godine, kao i da braniocu prizna troškove za sastavljanje zahteva za zaštitu zakonitosti u iznosu od 54.000,00 dinara.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je delimično osnovan.
Po nalaženju Vrhovnog suda osnovano branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ukazuje da je pobijanim rešenjima Osnovnog suda u Staroj Pazovi učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, jer su navedenim odlukama o troškovima krivičnog postupka povređene odredbe člana 261. stav 1. i stav 2. tačka 7) ZKP i Tarifnog broja 4. stav 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 43/2023 od 26.05.2023. godine, sa stupanjem na snagu dana 03.06.2023. godine) (u daljem tekstu: Advokatska tarifa) i to u delu u kojem je sud odbio zahtev okrivljenog za naknadu troškova krivičnog postupka na ime nagrade braniocu za sastavljanje dva podneska od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine.
Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je pravnosnažnom presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 3KŽ1 113/24 od 08.05.2024. godine, povodom žalbe branioca okrivljenog i okrivljenog lično i žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Staroj Pazovi, preinačena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-511/21 od 22.12.2023. godine tako što je prema okrivljenom AA (ranije AA1) na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP odbijena optužba za krivično delo zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 1. KZ, te je određeno da na osnovu člana 265. stav 1. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava. Nakon toga, okrivljeni AA je preko branioca – advokata Deana Moćića dana 27.05.2024. godine podneo zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 2.335.670,00 dinara, u kojem je opredelio troškove koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branioca, a, između ostalog, opredelio je i troškove na ime nagrade braniocu za sastavljanje dva podneska od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine u iznosima od po 16.875,00 dinara za svaki, a sve u skladu sa važećom Advokatskom tarifom.
Odlučujući o podnetom zahtevu za naknadu troškova krivičnog postupka Osnovni sud u Staroj Pazovi je pobijanim prvostepenim rešenjem delimično usvojio podneti zahtev i okrivljenom dosudio troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 1.565.100,00 dinara, dok je u preostalom delu, a do traženih 2.335.670,00 dinara zahtev okrivljenog odbio kao neosnovan, pri čemu je u obrazloženju prvostepenog rešenja detaljno navedeno za koje procesne radnje na ime odbrane okrivljenog braniocu pripada nagrada i u kojim iznosima u skladu sa važećom Advokatskom tarifom prema visini zaprećene kazne za krivično delo za koje je vođen postupak protiv okrivljenog (krivično delo zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 2. u vezi stava 1. KZ), kao i nužni izdaci branioca okrivljenog, a navedeno je i koji troškovi nisu priznati okrivljenom i to, između ostalih, troškovi na ime nagrade braniocu za sastavljanje dva podneska od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine. U obrazloženju prvostepenog rešenja je u vezi odbijanja zahteva okrivljenog za naknadu troškova postupka na ime sastavljanja podnesaka od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine navedeno da se radi o neobrazloženim podnescima i to podnesku od dana 17.01.2022. godine kojim branilac traži odlaganje glavnog pretresa zakazanog za dan 17.01.2022. godine, a što se može pripisati dispoziciji branioca, te o podnesku od dana od 04.11.2022. godine kojim branilac pravda svoj izostanak sa glavnog pretresa dana 25.10.2022. godine na koji je uredno pozvan, a što predstavlja zakonsku obavezu kako bi izbegao novčano kažnjavanje zbog nepristupanja, zbog čega se po oceni suda trošak sastava navedenih podnesaka ne može dosuditi okrivljenom.
Drugostepeno veće Osnovnog suda u Staroj Pazovi je, odlučujući o žalbi branioca okrivljenog AA izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, delimično uvažilo žalbu branioca okrivljenog i preinačilo prvostepeno rešenje tako što je okrivljenom AA na ime troškova krivičnog postupka, pored iznosa od 1.565.100,00 dinara koji mu je dosuđen prvostepenim rešenjem, dosuđen još i iznos od 81.900,00 dinara, a što ukupno iznosi 1.647.000,00 dinara, dok je za razliku do ukupno traženih 2.335.670,00 dinara žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana. U obrazloženju drugostepenog rešenja, između ostalog, je navedeno da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio da okrivljenom dosudi troškove na ime nagrade braniocu za sastavljanje podnesaka od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine, obzirom da se radi o podnescima koji nisu bili nužni i neophodni radi odbrane okrivljenog u predmetnom krivičnom postupku.
Odredbom člana 261. stav 1. ZKP propisano je da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, dok je odredbom stava 2. tačka 7) istog člana, između ostalog, propisano da troškovi krivičnog postupka obuhvataju nagradu i nužne izdatke branioca.
Odredbom člana 265. stav 1. ZKP je propisano da kad se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije ili se okrivljeni oslobodi od optužbe, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) ovog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika (član 103. stav 3.), kao i nagrada veštaka i stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Tarifnim brojem 4. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 43/2023 od 26.05.2023. godine, sa stupanjem na snagu dana 03.06.2023. godine) (u daljem tekstu: Advokatska tarifa) u stavu 1. je propisano i taksativno označeno za sastavljanje kojih podnesaka advokatu pripada nagrada iz Tarifnog broja 1, dok je stavom 2. istog Tarifnog broja propisano da advokatu pripada 50% nagrade iz Tarifnog broja 1. za sastavljanje svih ostalih podnesaka u krivičnom postupku.
Imajući u vidu napred navedeno, te citirane odredbe ZKP i Advokatske tarife, Vrhovni sud nalazi da je pobijanim nižestepenim rešenjima Osnovnog suda u Staroj Pazovi na štetu okrivljenog AA učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, jer su navedenim odlukama o troškovima krivičnog postupka povređene odredbe člana 261. stav 1. i stav 2. tačka 7) i člana 265. stav 1. ZKP i Tarifnog broja 4. stav 2. Advokatske tarife. Ovo sa razloga jer okrivljeni AA, suprotno zaključcima datim u obrazloženjima pobijanih rešenja, ima pravo na naknadu troškova krivičnog postupka koje je imao na ime zastupanja od strane stručnog lica – advokata, i to konkretno pravo na naknadu troškova na ime nagrade braniocu za sastavljanje dva podneska od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine, a koji troškovi, s obzirom na to da je prema okrivljenom AA pravnosnažno odbijena optužba, treba da padnu na teret budžetskih sredstava, a ne da iste snosi sam okrivljeni.
Naime, po nalaženju Vrhovnog suda, nagrada podrazumeva novčanu naknadu koja pripada određenom licu za njegov rad, a navedeni podnesci od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine u konkretnom slučaju spadaju u ostale podneske u krivičnom postupku, obzirom da predstavljaju podnesak u širem smislu koji je podnet u u interesu okrivljenog, tako da okrivljeni AA shodno Tarifnom broju 4. stav 2. Advokatske tarife (koji je napred citiran) ima pravo na naknadu troškova na ime nagrade braniocu za sastavljanje dva podneska od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine.
Stoga je Vrhovni sud navedenu povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP otklonio tako što je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP preinačio pobijana pravnosnažna rešenja Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-511/21 od 01.04.2025. godine i Kv-290/25 od 19.05.2025. godine i to tako što je pored dosuđenog iznosa u navedenom drugostepenom rešenju, okrivljenom AA na ime troškova krivičnog postupka – sastavljanja od strane branioca dva podneska od dana 17.01.2022. godine i dana 04.11.2022. godine dosudio još iznos od 33.750,00 dinara (2 x 16.875,00 dinara). Ovaj iznos je obračunat u skladu sa važećom Advokatskom tarifom prema visini zaprećene kazne za krivično delo za koje je vođen postupak protiv okrivljenog AA (ranije AA1) - krivično delo zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci do 5 godina.
Vrhovni sud nije prihvatio navod zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u kom ističe da je pogrešan stav suda da okrivljenom ne pripadaju troškovi krivičnog postupka koje je imao na ime nagrade braniocu za sastavljanje podneska koji sadrži pisanu završnu reč odbrane predatu sudu na glavnom pretresu održanom dana 15.12.2023. godine, a koji podnesak po stavu branioca predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tarifnog broja 4. stav 1. tačka 11) Advokatske tarife, jer predstavlja podnesak koji je u funkciji odbrane okrivljenog i navedenu pisanu završnu reč je sud cenio prilikom donošenja prvostepene presude. Ovaj navod zahteva nije prihvaćen, iz razloga jer se završne reči usmeno izlažu i njihova sadržina unosi na zapisniku o glavnom pretresu, dok je sačinjavanje završnih reči u pisanoj formi ostavljeno na dispoziciju braniocu okrivljenog, pa se shodno tome troškovi sačinjavanja navedenog podneska koji sadrži pisanu završnu reč odbrane i po nalaženju Vrhovnog suda ne mogu dosuditi okrivljenom.
Vrhovni sud nije posebno razmatrao navode branioca okrivljenog kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane suda u pogledu toga da li je obavljen poverljiv razgovor sa okrivljenim koji je lišen slobode pred saslušanje pred sudom dana 10.04.2021. godine, te u pogledu odsustva branioca iz advokatske kancelarije dana 29.04.2021. godine i dana 07.07.2021. godine, kao i u pogledu troškova prevoza branioca okrivljenog na relaciji Novi Sad–Stara Pazova–Novi Sad i na relaciji Novi Sad–Beograd–Novi Sad isticanjem da je sud pogrešno utvrdio kraću kilometražu za navedene razdaljine i cenu benzina, a takođe i u pogledu troškova prevoza branioca okrivljenog na relaciji Novi Sad–Sremska Mitrovica–Novi Sad isticanjem da je sud pogrešno utvrdio cenu benzina, te u vezi sa navedenim troškovima branilac osporava i visinu dosuđenog iznosa na ime istih, polemišući pri tome sa razlozima koje je Osnovni sud u Staroj Pazovi u vezi navedenih troškova dao u obrazloženjima pobijanih rešenja. Pored toga, nisu posebno razmatrani ni navodi branioca okrivljenog kojima se osporava ocena suda o nužnosti i potrebnosti za odbranu okrivljenog i to žalbe protiv rešenja o određivanju pritvora prema okrivljenom koja je odbačena kao neblagovremena, zatim pet podnesaka branioca okrivljenog od dana 28.04.2021. godine, dana 26.05.2021. godine, dana 14.06.2021. godine, dana 06.07.2021. godine i dana 03.09.2021. godine koji su sadržali predlog za ukidanje pritvora okrivljenom, te zahteva za izuzeće postupajućeg sudije od dana 23.06.2021. godine, podneska od dana 24.06.2021. godine upućenog Višem javnom tužiocu u Sremskoj Mitrovici, kao i nužnosti vezano za posete i razgovor sa okrivljenim koji se nalazio u pritvoru KPZ u Sremskoj Mitrovici dana 29.04.2021. godine i dana 07.07.2021. godine i o nužnosti putovanja branioca auto-putem i plaćanja putarine za isti, a takođe nisu razmatrani ni navodi branioca okrivljenog u kojima osporava visinu dosuđenog iznosa za sastavljanje podneska od dana 12.07.2021. godine sa zahtevom za dostavljanje dokaznog materijala okrivljenog i za posete i razgovor sa okrivljenim u Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu. Napred izneti navodi branioca okrivljenog nisu posebno razmatrani od strane Vrhovnog suda iz razloga jer isti ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog, odnosno njegovog branioca u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP.
Iz navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci presude, na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
