
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 908/2025
29.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud u veću sastavljenom od sudija: Ivane Rađenović, predsednika veća, Vladislave Milićević, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Tihomir Krstić, advokat iz ..., protiv tuženog OFK „Topličanin“ Prokuplje, čiji je punomoćnik Goran Đorđević, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2443/2024 od 26.07.2024. godine, u sednici održanoj 29.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2443/2024 od 26.07.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2443/2024 od 26.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 4165/23 od 15.03.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tuženi je obavezan da tužiocu na ime duga isplati 4.398,60 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na ime ugovora o zajmu, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 163.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2443/2024 od 26.07.2024. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o dugu po osnovu ugovora o zajmu. Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon). Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni potreba novog tumačenja prava u pogledu primene odredbe članova 17. stav 1, 262. stav 1, 557. i 562. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) i odredbi Zakona o platnim uslugama („Službeni glasnik RS“, br. 139/2014 i 44/2018), jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, kao i odluka o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a kod utvrđenja da je tužilac iznos od 5.000 evra pozajmio tadašnjem predsedniku, odnosno zakonskom zastupniku tuženog, koji je u vreme predaje novca, kao zakonski zastupnik tuženog nastupao u ime i za račun kluba i koji je u ovom svojstvu i potpisao ugovor o zajmu od 06.06.2019. godine, kao i da je pozajmljeni novac utrošen za potrebe tuženog. Pored toga, tuženi nije uz reviziju dostavio presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari. Razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti, a revizijom tuženog se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari, podneta je 28.07.2023. godine, radi duga. Vrednost predmeta spora pobijanog dela 4.398,60 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Ivana Rađenović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
