
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3567/2023
22.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., pravnog sledbenika sada pok. BB, biv. iz ..., čiji je punomoćnik Mila Simić, advokat iz ..., protiv tuženog AD „JUHOR – EKSPORT“ Jagodina, čiji je punomoćnik Daliborka Marković, advokat iz ..., radi poništaja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4016/22 od 01.06.2023. godine, u sednici veća održanoj 22.09.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4016/22 od 01.06.2023. godine, u stavu prvom i trećem izreke.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Jagodini P1 330/16 od 12.11.2019. godine, stavom prvim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog broj .. od 22.04.2016. godine, kojim je tužiocu BB otkazan ugovor o radu broj .. od 04.03.2025. godine i broj .. od 01.09.2014. godine i utvrđen prestanak radnog odnosa sa danom dostavljanja rešenja, odnosno 22.04.2016. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužioca BB, vrati na rad, u roku od osam dana. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu BB isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade, umanjenu za iznos poreza i doprinosa koji se obračunavaju po osnovu zarade u skladu sa zakonom, za period od 22.04.2016. godine do 31.01.2019. godine, a u pojedinačno opredeljenim mesečnim novčanim iznosima, sa zakonskom zateznom kamatom od označenih datuma dospelosti pa do isplate, kao u ovom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu BB isplati doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu PIO – Filijala Jagodina, za period od dana prestanka radnog odnosa 22.04.2016. godine, zaključno sa 31.01.2019. godine, na osnovicu koju čini mesečni iznos izgubljene zarade iz stava trećeg izreke te presude. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu BB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250.250,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4016/22 od 01.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P1 330/16 od 12.11.2019. godine, u stavovima prvom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Jagodini P1 330/16 od 12.11.2019. godine u stavu drugom izreke, tako da je odbijen tužbeni zahtev tužilje AA, pravnog sledbenika sada pok. BB, biv. iz ..., da se obaveže tužena da pok. tužioca BB, biv. iz ..., vrati na rad. Stavom trećim izreke, rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu petom izreke presude Osnovnog suda u Jagodini P1 330/16 od 12.11.2019. godine, ostaje neizmenjeno. Stavom četvrtim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u stavovima prvom i trećem izreke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 18/20) – u daljem tekstu: ZPP i utvrdio da je revizija tuženog neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti. U postupku po žalbi, drugostepeni sud nije propustio da primeni, niti je nepravilno primenio odredbe procesnog zakona, što je bilo ili moglo biti od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sada pok. tužilac BB je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme na radnom mestu poslovođe ... . Tuženi je dana 19.04.2016. godine doneo Izmene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova, kojima je, između ostalih, ukinuto i radno mesto poslovođe ... na kome je tužilac bio raspoređen, te je navedeno da iste stupaju na snagu danom donošenja, kada se i objavljuju na oglasnoj tabli društva. Odlukom direktora tuženog broj 5129 od 20.04.2016.godine, utvrđeno je da će usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena kod tuženog, u periodu od 30 dana, doći do prestanka potrebe za radom osam zaposlenih u radnom odnosu na neodređeno vreme, među njima i tužioca, te je navedeno da stupa na snagu danom donošenja. Istog dana je tuženi doneo i odluku kojom je određeno da će se BB isplatiti otpremnina u visini predviđenoj članom 47. Pravilnika o radu, odnosno u iznosu od 527.687,38 dinara. Osporenim rešenjem tuženog broj .. od 22.04.2016. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog prestanke potrebe za radom zaposlenog, uz obrazloženje da se tužilac proglašava viškom u skladu sa Odlukom direktora društva od 20.04.2016. godine, usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena koje su nastupile, kao i da nije bilo mogućnosti za rešavanje njegovog položaja u smislu člana 155. Zakona o radu. Veštačenjem od strane veštaka ekonomsko – finansijske struke, utvrđena je visina potraživanja tužioca na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade.
Polazeći od napred utvrđenog, nižestepeni sudovi su zaključili da je osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito, s pozivom na odredbu člana 196. stav 4. Ustava Republike Srbije, a posledično i da tužilac ima pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade, kao i na uplatu pripadajućih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu člana 191. Zakona o radu.
Prema oceni Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo donoseći pobijanu odluku o tužbenom zahtevu u ovoj pravnoj stvari.
Naime, prema odredbama člana 196. st. 1 - 4. Ustava Republike Srbije, zakoni i svi drugi opšti akti se objavljuju pre stupanja na snagu; Ustav, zakoni i podzakonski opšti akti Republike Srbije objavljuju se u republičkom službenom glasilu, a statuti, odluke i drugi opšti akti autonomnih pokrajina, objavljuju se u pokrajinskom službenom glasilu; statuti i opšti akti jedinice lokalne samouprave, objavljuju se u lokalnim službenim glasilima; zakoni i drugi opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja i mogu da stupe na snagu ranije samo ako za to postoje naročito opravdani razlozi, utvrđeni prilikom njihovog donošenja.
Sledom toga, u konkretnom slučaju, zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu tužiocu od 22.04.2016. godine je uslovljena činjenicom prethodnog objavljivanja i stupanja na snagu Izmena i dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 19.04.2016. godine, kojima su ukinuti poslovi kod tuženog na kojima je tužilac bio raspoređen, a za čije stupanje na snagu je prethodno potrebno da su ispunjena dva uslova. Prvi uslov podrazumeva objavljivanje preko oglasne table, javnog glasila i sl., odnosno činjenje dostupnim licima na koje akt treba da se primeni, dok drugi uslov podrazumeva protek određenog vremena od objavljivanja do trenutka stupanja na snagu i početka primene, koji po pravilu iznosi punih sedam dana ( opšti akt stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja ). Smisao i svrha vremenskog perioda od objavljivanja do stupanja na snagu i početka primene opšteg akta jeste da se lica na koja taj akt treba da se primeni upoznaju sa njegovom sadržinom. Ukoliko opšti akt nije stupio na snagu u smislu napred navedenog tumačenja člana 196. Ustava Republike Srbije, nezakonito će biti i rešenje, kao pojedinačni akt donet na osnovu tog opšteg akta. Dakle, zakonitost rešenja, kao pojedinačnog akta, uslovljena je činjenicom stupanja na snagu opšteg akta na osnovu koga se taj pojedinačni akt donosi. Imajući u vidu da u trenutku donošenja osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu od 22.04.2016. godine navedene Izmene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 19.04.2016. godine nisu bile stupile na snagu u smislu odredaba člana 196. Ustava Republike Srbije, jer nije bio protekao navedeni rok od dana njihovog objavljivanja, niti su dati opravdani razlozi za njihovo ranije stupanje na snagu, osnovano je osporeno rešenje poništeno od strane nižestepenih sudova kao nezakonito. Sledom toga, u smislu člana 191. Zakona o radu, osnovan je i tužbeni zahtev za na naknadu štete zbog izgubljene zarade, kao i za obračun i uplatu pripadajućih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovicu koju čine dosuđeni pojedinačni mesečni iznosi izgubljene zarade.
Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je doneta pravilnom primenom odredbi čl. 153. i 154. ZPP, prema uspehu tužioca u sporu.
Kako se revizijskim navodima ne dovodi u pitanje pravilnost drugostepene odluke u pobijanom delu, Vrhovni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
S obzirom da je revizija tuženog odbijena, odbijen je i njegov zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka, pa je na osnovu člana 153. i člana 154. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelena Ivanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
