
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1379/2025
18.11.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Jasmine Vasović i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Nenada Đokića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Đokića, advokata Ane Petričević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 475/24 od 13.03.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 425/25 od 01.07.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 18.11.2025.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Đokića, advokata Ane Petričević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 475/24 od 13.03.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 425/25 od 01.07.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K 475/24 od 13.03.2025. godine okrivljeni Nenad Đokić oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje mu je sud prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i osam meseci i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, za koje mu je sud prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest meseci i novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude. U izrečenu kaznu okrivljenom je uračunato vreme provedeno na zadržavanju, u pritvoru i na meri zabrane napuštanja stana od 08.08.2023. godine do 13.03.2025. godine. Ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna ne može biti duža od šest meseci.
Istom presudom prema okrivljenom je na osnovu člana 87. u vezi člana 246. stav 8. i člana 348. stav 6. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta navedenih u izreci presude. Okrivljeni je na osnovu člana 263. ZKP oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 425/25 od 01.07.2025. godine, delimičnim uvažavanjem žalbe branioca okrivljenog Nenada Đokića, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu K 475/24 od 13.03.2025. godine, samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenom Nenadu Đokiću, prethodno utvrdio za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam meseci, a za krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, za koje je takođe prvostepenom presudom oglašen krivim, zadržao kao pravilno utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara, pa je okrivljenog Nenada Đokića osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju kaznu mu je uračunao vreme provedeno na zadržavanju, u pritvoru i na meri zabrane napuštanja stana od 08.08.2023. godine do 13.03.2025. godine i novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara, koju je okrivljeni dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, uz upozorenje da ukoliko okrivljeni ne plati novčanu kaznu u navedenom roku, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna ne može biti duža od šest meseci, dok je žalba branioca okrivljenog Nenada Đokića, u preostalom delu odbijena kao neosnovana, a presuda Višeg suda u Beogradu K 475/24 od 13.03.2025. godine, u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog Nenada Đokića, advokat Ana Petričević, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijanu drugostepenu presudu i okrivljenog, na osnovu odredbe člana 423. tačka 2. ZKP, oslobodi od optužbe za navedena krivična dela ili da ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim većem.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da se presude zasnivaju na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne mogu zasnivati i to zapisniku o pretresanju stana i drugih prostorija MUP DP, PU za grad Beograd, UKP, Odeljenje za borbu protiv droga od 08.08.2023. godine.
S tim u vezi branilac okrivljenog ističe da je pretres stana započet bez prisustva svedoka pretresa, koji su došli kada je pretres već bio u toku, tako da nisu mogli da vide gde su predmeti pronađeni, odnosno da su svedoci pretresa ušli u hodnik stana, ali ne i u druge prostorije. U vezi navedenog, branilac okrivljenog u zahtevu citira iskaze svedoka pretresa, kao i policijskih službenika koji su preduzimali navedenu dokaznu radnju i ističe da je pretresanje izvršeno protivno odredbi člana 156. ZKP. Imajući navedeno u vidu, pored zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija i svi dokazi proistekli iz radnje pretresanja su nezakoniti dokazi i to: izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta od 08.08.2023. godine, fotodokumentacija od istog dana, potvrda o privremeno oduzetim predmetima od istog dana, fizičko- hemijsko veštačenje MUP DP UKP Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku od 10.08.2023. godine, balističko veštačenje MUP DP Uprava za tehniku NCKF od 14.08.2023. godine i nalaz i mišljenje sudskog veštaka za oblast informacione tehnologije mr Saše Krstića od 18.09.2023. godine.
Navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog Nenada Đokića, advokat Ana Petričević, isticala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud – Apelacioni sud u Beogradu je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude Kž1 425/25 od 01.07.2025. godine je dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav da se ne radi o nezakonitim dokazima samim po sebi, ni po načinu pribavljanja (strana 3, drugi stav i strana 4, prvi stav, drugostepene presude), koje razloge Vrhovni sud u svemu prihvata, i u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.
Pored toga, branilac okrivljenog ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, navodima da je prvostepeni sud – Viši sud u Beogradu povredio odredbu člana 453. ZKP. Podnetim zahtevom branilac okrivljenog ističe da je u ponovljenom postupku, nakon ukidanja prvostepene presude po žalbi izjavljenoj samo u korist okrivljenog, pobijanom pravnosnažnom presudom, ista izmenjena na štetu okrivljenog, u pogledu činjeničnog stanja, odnosno onih činjenica i okolnosti koje su nepovoljnije po okrivljenog, od onih koje su bile utvrđene u prvobitnoj presudi. S tim u vezi branilac okrivljenog navodi da je prvostepeni sud – Viši sud u Beogradu, u presudi K 475/24 od 13.03.2025. godine, na drugačiji način ocenio iste dokaze i to iskaz svedoka policijskog službenika i iskaze svedoka pretresa, na način koji je nepovoljniji po okrivljenog, iako je činjenično stanje ostalo neizmenjeno.
Iznete navode Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.
Odredbom člana 453. ZKP propisano je da ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog presuda se ne sme izmeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije.
Iz citirane zakonske odredbe, po nalaženju Vrhovnog suda, jasno proizlazi da se presuda ne sme izmeniti na štetu optuženog u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije, samo ukoliko je žalba izjavljena u korist okrivljenog, a ne i u slučaju kada je ista izjavljena na njegovu štetu.
Iz spisa proizlazi da je optužnicom VJT u Beogradu Kto 388/23 od 04.10.2023. godine, okrivljenom Nenadu Đokiću stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, za koja krivična dela je oglašen krivim presudom Viši sud u Beogradu K 475/24 od 17.04.2024. godine i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara.
Ova presuda je, usvajanjem žalbe branioca okrivljenog ukinuta rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž1 686/24 od 24.09.2024. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponono suđenje, nakon čega je okrivljeni, u ponovnom postupku, po optužnom aktu, ispravljenom dana 10.10.2023.godine i dana 18.10.2023. godine od strane javnog tužioca, pobijanom prvostepenom presudom Višeg suda u Beogradu K 475/24 od 13.03.2025. godine oglašen krivim za ista krivična dela - neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, za koja mu je sud izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest meseci i novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara, a koja kazna je preinačena pobijanom drugostepenom presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 425/25 od 01.07.2025. godine, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara, koju je okrivljeni dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.
Upoređivanjem pravne kvalifikacije krivičnog dela, u odnosu na koje je istaknuta bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, po ranijoj i ovde pobijanoj prvostepenoj presudi, očigledno je da je okrivljeni pobijanom presudom koja je predmet zahteva za zaštitu zakonitosti oglašen krivim za ista krivična dela - neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakonika, dok je u pogledu krivične sankcije koja je okrivljenom izrečena pobijanom prvostepenom presudom, kao i drugostepenom presudom, kojom je sankcija preinačena i kazna smanjena, sud pogodovao okrivljenom u ovom krivičnom postupku. Drugačija ocena dokaza u krivičnom postupku nakon ukidanja presude predstavlja ovlašćenje prvostepenog suda, koje nije predmet razmatranja u smislu povrede odredbe člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, jer nije dovela okrivljenog u nepovoljniji položaj, u odnosu na raniju prvostepenu presudu.
Samim tim, po nalaženju Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi u ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije prvostepene presude, nisu prekršili zabranu preinačenja na gore (reformatio in peius) propisanu odredbom člana 453. ZKP, s obzirom da nisu izmenili presudu na štetu okrivljenog ni u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom, niti u pogledu krivične sankcije.
Shodno iznetom, po nalaženju Vrhovnog suda, u ponovljenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, kako se to neosnovano ističe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
