Rev2 2992/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2992/2025
22.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Živković, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srbije iz Beograda, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4580/24 od 19.03.2025. godine, u sednici održanoj 22.10.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4580/24 od 19.03.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4580/24 od 19.03.2025. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4580/24 od 19.03.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 9942/22 od 22.05.2024. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da u ime i za račun tužilje uplati nadležnom organu pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje obračunate na najnižu mesečnu osnovicu za uplatu doprinosa u iznosu od 40.143,00 dinara, za period i u iznosima bliže navedenim u stavu prvom izreke, obavezan tuženi da nakon izvršenih uplata iz stava prvog izreke presude nadležnom Republičkom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje u ime i za račun tužilje popuni i podnese prijavu podataka za utvrđivanje staža osiguranja, zarade, naknade zarade, osnovice osiguranja i visine uplaćenih doprinosa „obrazac M-8“ za period radnog angažovanja od 01.05.2014. godine do 15.10.2017. godine iz stava prvog izreke presude, kao i da joj na ime nakande troškova parničnog postupka isplati 133.550,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti preusde do isplate. Stavovima drugim i trećim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu trošova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana.

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i primenom pravila o teretu dokazivanja, obavezan je tuženi da u ime i za račun tužilje uplati nadležnom organu pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje obračunate na najnižu mesečnu osnovicu za uplatu doprinosa, kao i da nakon izvršenih uplata nadležnom Republičkom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje u ime i za račun tužilje popuni i podnese prijavu podataka za utvrđivanje staža osiguranja, zarade, naknade zarade, osnovice osiguranja i visine uplaćenih doprinosa „obrazac M-8“ za period radnog angažovanja tužilje na protivgradnoj zaštiti od 01.05.2014. godine do 15.10.2017. godine na osnovu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova zaključenih sa tuženim. Pobijana presuda zasnovana je na odredbama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da tuženi za tužilju nije na pravilan i zakonit način obračunavao i uplatio dorpinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i utvrđenog iznosa razlike doprinosa koje tuženi treba da uplati po tom osnovu. Odluka ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu. Tužena u reviziji ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenog razloga, na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi sa članom 441. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese.

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim u slučaju kada se tužba odnosi na novčano potraživanje u kom slučaju se za dozvoljenost revizije primenjuju isti uslovi kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje (član 403. stav 3. ZPP). Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi uplate doprinosa tužilja je podnela 03.08.2022. godine, a vrednost pobijenog dela pravnosnažne presude je 190.641,46 dinara.

Imajući u vidu da se tužbeni zahtev ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, odnosno da se ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku kod koje je revizija uvek dozvoljena, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužilji ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije bila nužna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, pa je primenom člana 165. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković