
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 575/2025
06.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Marija Joksović i Jelena Popović advokati iz ..., protiv tuženog PD „Vojvodina“ d.o.o. sa sedištem u Novom Miloševu, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Somboru Gž1 87/2024 od 21.10.2024. godine, u sednici održanoj dana 06.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Somboru Gž1 87/2024 od 21.10.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Somboru Gž1 87/2024 od 21.10.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 24/2024 od 22.05.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je apsolutno ništava i bez pravnog dejstva odredba pod tačkom II podtačka d) i tačka III ugovora o vansudskoj poravnanju zaključenog između pokojnog BB iz ... i AD „Đuro Strugar“ iz Kule dana 28.12.2006. godine pod posl. br. 01-2009/09 od strane VV zakonskog zastupnika AD „Đuro Strugar“ Kula (pravnog prethodnika tuženog). Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parnice isplati 64.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Rešenjem Višeg suda u Somboru Gž1 87/2024 od 21.10.2024. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene, izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u prvostepenoj presudi, delimično se usvaja i delimično odbija pa se rešenje o troškovima postupka sadržano u presudi Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 24/2024 od 22.05.2024. godine preinačuje tako što se zahtev tužilje za naknadu troškova postupka preko iznosa od 27.000,00 dinara do dosuđenog iznosa od 64.800,00 dinara sa razlikom pripadajuće zakonske zatezne kamate odbija, dok se u preostalom pobijanom nepreinačenom delu osporena odluka potvrđuje. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj isplati na ime troškova drugostepenog postupka 23.500,00 dinara.
Protiv drugostepenog rešenja tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. ZPP (posebna revizija).
Tužena je podnela odgovor na reviziju.
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima postupka koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Imajući u vidu navedeno, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozovljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužilje nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana Zakona, propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da se, ako je, između ostalog, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana ne uzimaju u obzir, između ostalog, troškovi postupka ako ne čine glavni zahtev.
U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje, zbog čega revizija tužilje nije dozvoljena. U postupku po reviziji protiv odluke o troškovima postupka ne primenjuje se odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP kojom je propisano da je revizija uvek dozvoljena kada je drugostepeni sud preinačio drugostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka.
Zbog iznetog, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Po oceni Vrhovnog suda, troškovi za sastav odgovora na reviziju i na ime sudske takse za odgovor, nisu bili nužni, zbog čega je zahtev tuženog za njihovu naknadu odbijen i primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 154. ZPP odlučeno kao u tećem stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
