
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2407/2025
18.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tuženog Doma zdravlja „Dr Mladen Stojanović“ iz Bačke Palanke, čiji je punomoćnik Nikola Jović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 361/25 od 20.03.2025. godine, u sednici održanoj 18.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv o presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 361/25 od 20.03.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 361/25 od 20.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palnaci P1 68/23 od 21.11.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji za period od 16.07.2022. godine do 31.10.2022. godine, isplati na ime naknade troškova za dolazak na rad i odlazak sa rada za lokalni prevoz u ... iznos od 10.266,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 21.11.2023. godine do isplate i iznos od 1.595,33 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate od 21.11.2023. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje preko dosuđenog iznosa od 10.266,00 dinara do traženog iznosa od 11.102,00 dinara i za isplatu uglavničene zakonske zatezne kamate od dosuđenog iznosa 1.595,33 dinara do traženog iznosa od 1.735,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 103.021,28 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je predlog tužilje za oslobađanje od obaveze plaćanja sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 361/25 od 20.03.2025. godine, stavom prvim izreke, preinačeno je rešenje o naknadi troškova parničog postpuka sadržano u stavu četvrtom izreke prvostepene presude tako što je odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 103.021,28 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tuženog u preostalom delu i žalba tužilje u celosti i potvrđena prostepena presuda u delu odluke o tužbenom zahtevu (stavovi prvi, drugi i treći izreke). Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju pobijajući je u odbijajućem delu odluke o tužbenom zahtevu, kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23-drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP jer ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse niti potreba novog tumačenja prava imajući u vidu da je o pitanju naknade troškova prevoza tužioca u konkretnom slučaju odlučeno u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda donetim na sednici Građanskog odeljenja od 05.04.2016. godine. O osnovanosti zahteva tužilje za naknadu troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada u visini cene dnevne prevozne karte u javnom saobraćaju, odlučeno je uz primenu materijalnog prava i odredbi Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika koje ne odstupa od sudske prakse, u kojoj je raspravljeno pitanje prava zaposlenih na naknadu troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada i zauzeto stanovište da im pripada pravo na isplatu ovih troškova u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tužena uz reviziju ne prilaže sudske odluke u kojima je o istom činjenično-pravnom pitanju odlučeno na drugačiji način. Pored toga, tužilja revizijom osporava drugostepeno rešenje kojim je odlučeno o troškovima postupka. Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija. Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate troškova prevoza podneta je 20.03.2023. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 836,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.
U konkretnom slučaju revizija je izjavljena i protiv rešenja o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje, zbog čega revizija tužilje nije dozvoljena. Takođe, primenom člana 420. stav 1. ZPP, revizija se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda kojim se postupak pravnosnažno okončava. U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim se postupak pravnosnažno ne okončava jer se o zahtevu za naknadu troškova odlučuje u presudi ili rešenju kojim se okončava postupak na osnovu člana 163. stav 4. ZPP-a. Imajući u vidu navedeno revizija tužilje protiv ove odluke nije dozvoljena.
Okolnost što je drugostepeni sud preinačio odluku o troškovima postupka, ne čini reviziju dozvoljenom u smislu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, s`obzirom da revizija izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka nikada nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se njom pobija u smislu člana 403. u vezi sa članom 28.stav 1 i 420. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
