Rev2 3180/2024 3.19.1.26.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3180/2024
16.01.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vera Đorović, advokat iz ..., protiv tuženog Fudbalskog kluba „Radnički 1923“ u Kragujevcu, čiji je punomoćnik Aleksandar Busarac, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3487/20 od 12.08.2021. godine, ispravljenog rešenjem istog suda Gž1 3487/20 od 06.09.2024. godine, u sednici održanoj 16.01.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3487/20 od 12.08.2021. godine, ispravljenog rešenjem istog suda Gž1 3487/20 od 06.09.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 379/20 od 31.07.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu isplati na ime neisplaćene zarade za mesec maj 2011. godine iznos od 35.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2011. godine do isplate i za mesec jun 2011. godine iznos od 35.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2011. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 104.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3487/20 od 12.08.2021. godine ispravljenog rešenjem Gž1 3487/20 od 06.09.2024. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je prvostepena presuda i odbačena tužba. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 94.050,00 dinara.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23) i člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Prema članu 420. stav 1. ZPP, stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a stavu 2. da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Članom 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova, revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba odnosi na novnačno potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate podneta je 18.07.2014. godine, a vrednost predmeta spora je 70.000,00 dinara.

Revizijom se osporava pravilnost drugostepene odluke kojom je ukinuta prvostepena presuda i odbačena tužba.

Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija tužioca nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP. S obzirom na to, kako u konkretnom slučaju revizija ne bi bila dozvoljena ni protiv pravnosnažne presude, to revizija tužioca nije dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, u smislu člana 420. st. 1. i 2. ZPP.

U konkretnom slučaju nema mesta ni primeni člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP, kojim je propisano da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud usvojio žalbu, ukinuo presudu i odlučio o zahtevima stranaka. Naime, citirana odredba sadrži i deo koji zahteva da drugostepeni sud usvoji žalbu, ukine prvostepenu presudu i odluči o zahtevima stranaka, što znači meritorno okončanje spora. Rešenjem kojim se odbacuje tužba, ne odlučuje se o tužbenom zahtevu, a time i pravu na čije ostvarenje je zahtev usmeren.

Naime, kada je drugostepeni sud po članu 403. stav 2. tačka 3. ZPP, ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu, po vrsti odluke to je učinjeno rešenjem i u tim slučajevima je eliminisana primena pomenute odredbe zakona, jer se tada o reviziji odlučuje primenom člana 420. ZPP.

Sa napred navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke na osnovu člana 413. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP.

Primenom člana 154. stav 1. i 165. ZPP, Vrhovni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka, jer troškovi nastali povodom odgovora na reviziju nisu troškovi koji su potrebni radi vođenja ove parnice, sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković