Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji u skladu sa članom 408. i 441. Zakona o parničnom postupku Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Ukazivanje na bitnu povredu iz odredaba člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP je bez uticaja budući da ista ne predstavlja revizijski navod.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je po osnovu ugovora o radu br. .. od 25.02.2020. godine kod tuženog zasnovala radni odnos na određeno vreme, na poslovima ..., radi zamene zaposlenog za vreme trajanja mere zabrane napuštanja stana izrečene tom zaposlenom. Tužilja je 15.12.2020. godine zaključila ugovor o radu br. .., na neodređeno vreme, za obavljanje istih poslova. Ugovor je u ime tuženog potpisao BB u svojstvu v.d. direktora tuženog a prethodno je doneo odluku od istog datuma br.../1 o prijemu u radni odnos tužilje, na osnovu koje odluke je zaključen ugovor. Prethodno je rešenjem Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja od 14.12.2020. godine, koje je kod tuženog zavedeno 22.12.2020. godine, BB razrešen dužnosti vršioca dužnosti direktora tuženog sa 14.12.2020. godine, a za novog vršioca dužnosti direktora tuženog imenovana je VV sa 15.12.2020. godine. Tuženi je 21.12.2020. godine doneo rešenje br. .. kojim je poništena Odluka tuženog o prijemu u radni odnos tužilje br. ../1 od 15.12.2020. godine i utvrđeno da ugovor o radu br. .. od 15.12.2020. godine nije zaključen i ne proizvodi pravno dejstvo, sa obrazloženjem da su odluka i ugovor o radu potpisani od strane neovlašćenog lica. Tužilja je 18.12.2020. godine sa tuženim zaključila Aneks 1 ugovora o radu (ugovora o radu na određeno vreme) kojim je premeštena na poslove ... . Ovaj Aneks je poništen pravnosnažnom presudom donetom u ovom postupku, u kom delu se presuda ne pobija revizijom. Rešenjem od 29.01.2021. godine tuženi je tužilji otkazao ugovor o radu na određeno vreme od 25.02.2020. godine sa pripadajućim Aneksom od 18.12.2020. godine, sa 02.02.2021. godine, zbog isteka roka na koji je radni odnos zasnovan, odnosno zbog povratka privremeno odsutnog zaposlenog. Rešenjem Privrednog suda u Beogradu od 22.12.2020. godine brisan je dotadašnji vršilac dužnosti direktora BB i upisan novi vršilac dužnosti direktora tuženog VV.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su zaključili da su, s obzirom na to da je odluku o prijemu u radni odnos tužilje na neodređeno vreme od 15.12.2020. godine i ugovor o radu na neodređeno vreme od istog datuma, potpisani od strane lica koje u tom trenutku nije imalo zakonsko ovlašćenje da u ime i za račun tuženog donese tu odluku, odnosno zaključi ugovor, rešenje tuženog od 21.12.2020. godine, kojim je stavljena van snage odluka o prijemu tužilje u radni odnos na neodređeno vreme i utvrđeno da ugovor o radu na neodređeno vreme od 15.12.2020. godine nije ni zaključen i ne proizvodi pravno dejstvo, nije nezakonito. U odnosu na rešenje tuženog od 29.01.2021. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu na određeno vreme, nižestepeni sudovi su zaključili da je to rešenje doneto pravilnom primenom odredbe člana 37. stav 1. tačka 1. Zakona o radu. Stoga su tužbene zahteve tužilje odbili, s tim da je drugostepeni sud u delu u kome je traženo da sud presudom rasporedi tužilju na odgovarajuće radno mesto ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu tužilje, nalazeći da nije u nadležnosti suda da vrši raspoređivanje zaposlenog, već je to ovlašćen da čini isključivo poslodavac, shodno potrebama procesa i organizacije rada.

Po oceni Vrhovnog suda, pobijana presuda je zasnovana na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Prema odredbi člana 30. Zakona o radu, radni odnos se zasniva ugovorom o radu (stav 1); ugovor o radu zaključuju zaposleni i poslodavac (stav 2); ugovor o radu smatra se zaključenim kad ga potpišu zaposleni i poslodavac (stav 3); ugovor o radu i za račun poslodavac zaključuje nadležni organ kod poslodavca, odnosno lice utvrđeno zakonom ili opštim aktom poslodavca ili lice koje oni ovlaste.

Zakonom o socijalnoj zaštiti („Službeni glasnik RS“, br. 24/11) u članu 129. propisano je da direktora ustanove za vaspitanje dece i omladine imenuje osnivač, na četiri godine, na osnovu konkursa, po pribavljenom mišljenju upravnog odbora te ustanove (stav 1).

U konkretnom slučaju tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o radu na određeno vreme, radi zamene odsutnog radnika za vreme trajanja izrečene mere zabrane napuštanja stana, radi obavljanja poslova ... . Ovaj ugovor je zaključen 25.02.2020. godine, a ugovor je u ime i za račun tuženog potpisao BB, kao v.d. direktora tuženog. Rešenjem Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja od 14.12.2020. godine razrešen je BB dužnosti vršioca dužnosti direktora tuženog sa 14.12.2020. godine. Rešenjem koje je doneto istog datuma od strane istog organa imenovana je VV za vršioca dužnosti direktora tuženog sa 15.12.2020. godine. Kako je Odluku o prijemu tužilje u radni odnos na neodređeno vreme od 15.12.2020. godine i ugovor o radu sa tužiljom, koji je zaključen na osnovu te odluke, u ime tuženog potpisao BB koji je u tom trenutku već bio razrešen funkcije vršioca dužnosti direktora tuženog, sledi zaključak da su i pomenuta odluka i ugovor potpisani od strane neovlašćenog lica, te je stoga zakonito rešenje tuženog od 21.12.2020. godine kojim su ovi pravni akti poništeni.

Nasuprot revizijskim navodima, pravilno je stanovište drugostepenog suda da je BB, potpisniku predmetne odluke i ugovora o radu na neodređeno vreme funkcija zakonskog zastupnika tuženog prestala danom donošenja odluke o njegovom razrešenju sa te funkcije od strane osnivača, a ne danom njegovog brisanja iz registra Agencije za privredne registre, koje brisanje ima samo deklarativno dejstvo. Bez uticaja je i trenutak saznanja kako tužilje, tako i BB o navedenom razrešenju. Takođe, budući da je odluku o prijemu u radni odnos na neodređeno vreme tužilje kod tuženog potpisalo neovlašćeno lice, a na osnovu koje odluke je zaključen ugovor o radu na neodređeno vreme sa tužiljom , bez uticaja je pozivanje u reviziji na to da poslodavac nije ovlašćen da svojom odlukom utvrđuje punovažnost ugovora o radu, odnosno da ukoliko smatra da taj ugovor nije punovažan isti stavi van pravne snage. Ovo stoga što navedeni ugovor jeste ništav i svakako ne postoji u pravnom poretku.

Pravilna je pobijana odluka i u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev da se poništi rešenje tuženog o prestanku radnog odnosa tužilje na određeno vreme, budući da je to rešenje doneto u svemu u skladu sa članom 37. stav 4. Zakona o radu, kod utvrđene činjenice, koja se revizijom ne može pobijati, da se radnik koga je tužilja zamenjivala vratio na rad.

Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković