
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1528/2025
21.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. i 5. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Ivana Tmušića, podnetom protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 21.01.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Ivana Tmušića, podnet protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. i 5. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci. Okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime sudskog paušala iznos od 5.000,00 dinara, te na ime ostalih troškova krivičnog postupka – troškova privođenja iz Okružnog zatvora u Čačku iznos od 1.760,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljeni je obavezan da na ime naknade štete isplati oštećenoj Crkvi Svetog Jovana Krstitelja iz ... iznos od 9.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Navedena presuda je postala pravnosnažna danom njenog donošenja 09.09.2025. godine, s obzirom da su se po objavljivanju presude javni tužilac i okrivljeni odrekli prava na žalbu.
Rešenjem Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 07.11.2025. godine odbačena je kao nedozvoljena žalba branioca okrivljenog AA – advokata Ivana Tmušića, koja je izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine.
Protiv navedene pravnosnažne presude zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Ivan Tmušić, zbog povreda zakona iz člana 74. tačka 2), člana 438. stav 1. tačka 1) i 5), člana 438. stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1), 2) i 3) i člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine u celini pravnosnažnu presudu Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine i predmet vrati na ponovnu odluku i da odredi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava ili državnog organa koji je inicirao i vodio krivični postupak, kao i da shodno članu 488. stav 2. ZKP obavesti branioca okrivljenog o sednici veća ukoliko smatra da bi njegovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisano je da zbog povreda tog zakonika (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP) učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim (drugostepenim) sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovan pravni lek. Navedena odredba važi istovetno i za branioca okrivljenog, s obzirom na ograničenje njegovih prava pravima koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP).
Shodno citiranoj odredbi člana 485. stav 4. ZKP, pored taksativno nabrojanih povreda zakonika zbog kojih je okrivljenom dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek.
Iz spisa predmeta proizilazi da je presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine (koja je predmet podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti) postala pravnosnažna danom njenog donošenja 09.09.2025. godine, s obzirom da su se odmah po javnom objavljivanju navedene presude javni tužilac i okrivljeni AA odrekli prava na žalbu i nisu zahtevali posebno pismeno obrazloženje iste, dakle proizilazi da stranke u konkretnom slučaju nisu koristile redovni pravni lek protiv navedene pravnosnažne presude. Nadalje, iz spisa predmeta proizilazi da okrivljeni tokom predmetnog krivičnog postupka nije imao izabranog branioca, niti branioca po službenoj dužnosti budući da s obzirom na visinu zaprećene kazne za produženo krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. i 5. KZ, koje je okrivljenom stavljeno na teret optužnim aktom javnog tužioca i za koje je pravnosnažno oglašen krivim, nije predviđena obavezna odbrana, a proizilazi i da je okrivljeni tek nakon pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka i to dana 31.10.2025. godine ovlastio punomoćjem advokata Ivana Tmušića koji je dana 04.11.2025. godine izjavio žalbu protiv navedene pravnosnažne presude, a koja je rešenjem Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 07.11.2025. godine odbačena kao nedozvoljena.
Imajući u vidu sve napred navedeno, te imajući pri tome u vidu činjenicu da je branilac okrivljenog AA – advokat Ivan Tmušić žalbu protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine podneo nakon što je ista postala pravnosnažna dana 09.09.2025. godine i izvršna dana 25.09.2025. godine, a usled čega je i njegova žalba od 04.11.2025. godine odbačena kao nedozvoljena, to, po nalaženju Vrhovnog suda, proizilazi da okrivljeni nije koristio redovni pravni lek protiv pravnosnažne odluke Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br.14/25 od 09.09.2025. godine protiv koje je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, a što je jedan od uslova propisanih članom 485. stav 4. ZKP pod kojim okrivljeni, preko branioca, može podneti ovaj vanredni pravni lek, a koji uslov u konkretnom slučaju nije ispunjen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja, tako što je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Ivana Tmušića, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
