
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 123/2026
24.02.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Jasmine Vasović i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Zdravkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 337/25 od 24.09.2025.godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 158/25 od 11.12.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 24.02.2026.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Zdravkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 337/25 od 24.09.2025.godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 158/25 od 11.12.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K 337/25 od 24.09.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1.KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i deset meseci, koju da izdrži po prvnosnažnosti presude i u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 16.05.2025. godine do 24.09.2025. godine.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka, te da OJT u Kruševcu isplati iznos od 28.920,00 dinara, kao i na ime paušala sudu iznos od 15.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 158/25 od 11.12.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe OJT u Kruševcu i branilaca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Dragan Zdravković, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane pravnosnažne presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu i prekine izvršenje presuda do donošenja nove odluke.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP navodima da se pobijane presude zasnivaju na dokazu na kome se po zakonu ne mogu zasnivati.
S tim u vezi, kao nezakoniti dokaz branilac okrivljenog označava video snimke sa sigurnosnih kamera ugostiteljskog objekta „Palas“ od 03.05.2025. godine. Branilac u zahtevu navodi da navedeni snimci nisu prezentovani od strane oštećenog kao stranke u postupku, niti čine deo iskaza ošptećenog, a na objektu na kome su bile postavljene kamere nije postojalo upozorenje da je objekat pod video nadzorom, u skladu sa Zakonom o privatnom obezbeđenju. Po navodima odbrane, kada se poslovi zaštite objekata koji se koristi za javnu upotrebu vrše uz upotrebu uređaja za snimanje tada su pravno lice ili preduzetnik dužni da na vidljivom mestu istaknu obaveštenje da je objekat zaštićen video obezbeđenjem a korisnik usluge je obavezan da to prihvati i arhivirane snimke čuva najmanje 30 dana i da ih na zahtev stavi na uvid ovlašćenom policijskom službeniku. Ovu materiju reguliše i Pravilnik o načinu vršenja poslova tehničke zaštite i korišćenja tehničkih sredstava. Pored toga odredbama člana 54. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji se primenjuje od 21.08.2019. godine je propisano da u slučaju sistematskog nadzora nad javno dostupnim površinama, potrebno je izvršiti procenu uticaja predviđenih radnji obrade na zaštitu podatka o ličnosti. S tim u vezi se ističe da je vlasnik restorana uveo video nadzor suprotno navedenim propisima, da je to urađeno u objektu koji nema licencu, da nije postojao zaključen ugovor o tome, ni obaveštenje da je objekat pod video nadzorom, pa su ovako pribavljeni snimci nezakoniti. Pored toga ovi snimci su nezakoniti i po drugom osnovu, jer su pribavljeni suprotno odredbi člana 286. ZKP. Navedene odredbe se odnose na dužnost policije da otkriju i obezbede tragove krivičnog dela i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u postupku ali da je policija dužna da odmah, a najkasnije u roku od 24 časa nakon preduzimanja, obavesti javnog tužioca. Policija je izvršila forenzički pregled lica mesta dana 09.05.2025. godine, nakon zahteva javnog tužioca ali su o navedenoj radnji – izuzimanju video zapisa sa nadzornih kamera obavestili javnog tužioca tek dana 16.05.2025. godine. Imajući navedeno u vidu na ovako pribavljenim dokazima nije mogla biti zasnovana presuda.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su, po nalaženju ovog suda, neosnovani.
Odredbom člana 286. stav 1. ZKP propisano je da ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da preduzme potrebne mere da se pronađe učinilac krivičnog dela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobegne, da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obaveštenja koja bi mogla biti od koristi za uspešno vođenje krivičnog postupka. Stavom 2. istog člana je propisano da u cilju ispunjenja dužnosti iz stava 1. ovog člana, policija može: da traži potrebna obaveštenja od građana; da izvrši potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga; da za neophodno potrebno vreme, a najduže do osam časova ograniči kretanje na određnom prostoru; da preduzme potrebne mere u vezi sa utvrđivanjem istovetnosti lica i predmeta; da raspiše potragu za licem i predmetima za kojima se traga; da u prisustvu odgovornog lica pregleda određene objekte i prostorije državnih organa, preduzeća, radnji i drugih pravnih lica, ostvari uvidu u njihovu dokumentaciju i da je po potrebi oduzme; da preduzme druge potrebne mere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za krivični postupak, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastaviće se zapisnik ili službena beleška. Stavom 4. istog člana propisano je da o preduzimanju mera i radnji iz stava 2. i 3. ovog člana policija odmah, a najkasnije u roku od 24 časa nakon preduzimanja, obaveštava javnog tužioca.
Iz spisa proizilazi da su ovlašćena službena lica PU Kruševac na osnovu zahteva za prikupljanje potrebnih obaveštenja OJT u Kruševcu Ktr 953/24 od 08.05.2025. godine, javnog tužioca Snežane Mitić, sačinili izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta Kt 804-343/25 od 09.05.2025. godine sa fotografijama, da su izuzeli video zapis sa DVR uređaja nadzornih kamera restorana „Palas“ za dan 03.05.2025. godine, prilikom vršenja uviđaja dana 08.05.2025. godine, da su u periodu od 09.05., 12.05., 15.05. i 16.05.2025. godine sačinili više službenih beleški o obaveštenju primljenom od građana. Ovako prikupljeni dokazi su priloženi uz krivičnu prijavu Ku 21239/25 od 16.05.2025. godine javnom tužiocu Osnovnog javnog tužilaštva u Kruševcu, od strane PU u Kruševac, Odeljenja kriminalističke policije, Odsek za suzbijanje opšteg kriminala.
Prema navedenom, policijski službenici su u smislu odredbe člana 286. stav 4. ZKP, obavestili javnog tužioca Snežanu Mitić nakon kontinuirano sprovedenih radnji policije u periodu od 08.05. do 16.05.2025. godine, a koje radnje je javni tužilac poverila policiji, pa su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti da su ovako pribavljeni dokazi pribavljeni suprotno odrebi člana 286. ZKP.
Iz zapisnika o glavnom pretresu od 19.08.2025. godine proizlazi da je izvršen uvid u tri video zapisa na CD-u od 03.05.2025. godine, koji video snimci su se nalazili u okviru video nadzora u ugostiteljskom objektu „Palas“. Po stavu Vrhovnog suda, navedeni video zapisi sigurnosnih kamera ne predstavljaju nezakonite dokaze, obzirom da je, shodno članu 286. stav 1. ZKP, policija ovlašćena da u pretkrivičnom postupku obavi sve radnje koje će pomoći da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz. Pri tome, kada su u pitanju ovako sačinjeni video snimci sa kamera video nadzora, koje su postavljene u firmama, privrednim društvima, prodajnim objektima, takvi dokazi nisu nezakoniti, u smislu člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, imajući u vidu činjenicu da su navedene kamere postavljene u cilju obezbeđenja objekata i prostora, a na šta pravna lica imaju pravo, shodno Zakonu o privatnom obezbeđenju, kojima se uređuje pored ostalog i zaštita objekata.
Pored iznetog, Vrhovni sud ukazuje i da navodi zahteva da je u konkretnom slučaju postupljeno suprotno odredbama Zakona o privatnom obezbeđenju i Pravilniku o načinu vršenja poslova tehničke zaštite i korišćenja tehničkih sredstava su bez uticaja na ocenu zakonitosti označenih dokaza, imajući u vidu da se radi o snimanju objekta koji je uveo držalac prostorija kao vid bezbednosne mere i zaštite svoje imovine od izvršilaca bilo kog krivičnog dela, pa činjenica da li je postojala procedura u skladu sa označenim Zakonom i Pravilnikom od strane držaoca ne utiče na zakonitost ovog dokaza u smislu Zakonika o krivičnom postupku, obzirom da je kamera bila postavljena u ugostiteljskom objektu „Palas“ na vidljivom mestu.
Imajući u vidu da video snimci dostavljeni od strane PU Kruševac, shodno iznetom, nisu ni po načinu pribavljanja ni po svojoj sadržini nezakoniti dokazi na kojima se presuda ne može zasnivati, to se kao neosnovani ocenjuju suprotni navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP navodima da je sud pogrešno primenio odredbe o pooštravanju kazne, odnosno odredbe o višestrukom povratu iz člana 55a KZ. Branilac ističe da je okrivljeni dva puta osuđivan i to presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu i presudom Osnovnog suda u Smederevu, ali da je tom drugom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u prostorijama u kojima stanuje uz primenu elektronskog nadzora. Kako se radi o vanzavodskoj meri – kućnom zatvoru, intencija zakonodavca nije bila da se ista izjednači sa klasičnom kaznom zatvora, te okrivljeni u konkretnom slučaju nije imao ispunjena oba kumulativna uslova, odnosno dve kazne zatvora u trajanju od najmanje jedne godine, te se nisu mogle primeniti odrebe o višestrukom povratu.
Odredbom člana 55a KZ propisano je da će za krivično delo učinjeno sa umišljajem, za koje je propisana kazna zatvora, sud izreći kaznu iznad polovine raspona propisane kazne po sledećim uslovima: 1) ako je učinilac ranije dva puta osuđen za krivična dela učinjena sa umišljajem na zatvor od najmanje jednu godinu; 2) ako od dana otpuštanja učinioca sa izdržavanja izrečene kazne do izvršenja novog krivičnog dela nije proteklo pet godina.
Iz izveštaja Osnovnog suda u Kruševcu Ik 336/16 od 16.09.2025. godine proizlazi da je okrivljeni AA osuđivan dva puta za krivična dela učinjena sa umišljajem na kaznu zatvora u trajanju od najmanje jedne godine i to: presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K 1618/16 - Spk 479/16 od 20.10.2016. godine, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset meseci, koju je izdržao u periodu od 04.01.2017. do 14.06.2018. godine, a u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 08.05.2016. godine do 28.09.2016. godine, presudom Osnovnog suda u Smederevu K 1090/16 od 25.12.2018. godine, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u prostorijama u kojima stanuje uz primenu elektronskog nadzora, koju je izdržao u periodu od 17.11.2021. godine do 18.10.2022. godine, s tim što je uslovno pušten pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Smederevu Kuo 16/22 od 16.09.2022. godine, sa rokom proveravanja dana 17.11.2022. godine.
Kako od dana otpuštanja okrivljenog sa izdržavanja kazne po presudi Osnovnog suda u Smederevu K 1090/16 od 25.12.2018. godine, koju je izdržavao u periodu od 17.11.2021. godine do 18.10.2022. godine, do izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim u ovom krivičnom postupku (03.05.2025. godine), nije proteklo pet godina, to su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uslovi za primenu odredbe člana 55a KZ, koja se odnosi na odmeravanje kazne u slučaju višestrukog povrata.
U pogledu navoda branioca okrivljenog da se ne mogu izjednačiti kazna zatvora i kućni zatvor, kao vanzavodska mera prilikom primene odredbe člana 55a KZ, Vrhovni sud nalazi da su pravilno nižestepeni sudovi u svojoj odluci naveli da je odredbom člana 45. stav 3. i 4. KZ propisan način izvršenja kazne zatvora, ukoliko su ispunjeni uslovi iz člana 45. KZ, pa sud može odrediti da se izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine, izdrži u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje. Prema tome radi se o istim kaznama koje su izjednačene kada je u pitanju primena višestrukog povrata iz člana 55a KZ, s tim što sud okrivljenom kod izrečene kazne zatvora u kraćem trajanju – do godinu dana, daje mogućnost da navedenu kaznu izdrži u prostorijama u kojima stanuje.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Zdravkovića, i u ovom delu ocenio kao neosnovan, s obzirom da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 55a KZ.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
