
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6597/2025
03.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Zdravković, advokat iz ..., protiv tuženog Kompanije „Dunav osiguranje“ ado Beograd, čiji je punomoćnik Zoran Pešić, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2209/22 od 21.11.2024. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2209/22 od 21.11.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2209/22 od 21.11.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu Gž 2209/22 od 21.11.2024. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 20616/21 od 22.11.2021. godine, u stavu prvom i obavezujućem delu stava trećeg izreke, kojima je obavezan tuženi da tužilji na ime sticanja bez osnova isplati 2.673,00 dinara i na ime naknade štete 11.470,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.11.2018. godine do isplate, kao i na ime troškova postupka 45.432,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu koji se odnosi na sticanje bez osnova i naknadu štete, usvajanjem tužbenog zahteva. Tužilja je sa tuženim 22.04.2015. godine zaključila ugovor o kreditu za plaćanje troškova osiguranja i registracije vozila po kojem je tužilja trebalo da vrati ukupno 14.199,44 dinara sa rokom otplate od 6 meseci. Poslodavac tužilje je po tom osnovu od zarade tužilje odbijao rate kredita i uplaćivao tuženom u ugovorenom roku i u toku 2016. godine je obavestio tuženog da su sve rate isplaćene. Međutim, banka nije evidentirala uplatu koja je izvršena 10.07.2015. godine u iznosu od 2.358,24 dinara. Tuženi je zbog toga podneo predlog za izvršenje i u izvršnom postupku je od tužilje naplaćen glavni dug i troškovi izvršnog postupka, što tuženi nije sporio. Kako je tuženi od tužilje naplatio iznos od 2.673,00 dinara iako u tom momentu nije postojao dug tužilje, neosnovano se obogatio i izazvao je štetu tužilji u visini troškova izvršnog postupka, primenom člana 210. i 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega je tužbeni zahtev usvojen.
Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužba radi sticanja bez osnova i naknade štete podneta je 19.11.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 14.143,00 dinara.
Prema članu 468. stav 1. i stav 4. ZPP, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, kao i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi pomenuti iznos.
Članom 479. stav 6. ZPP propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.
Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kome je vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti 3.000 evra, revizija tuženog nije dozvoljena, u smislu člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
