Rev 12248/2024 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12248/2024
28.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Tijana Crvenković, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, čiji je zakonski zastupnik Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 407/2024 od 19.03.2024. godine, u sednici održanoj 28.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 407/2024 od 19.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 407/2024 od 19.03.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 10689/2022 od 05.12.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužben zahtev. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima isplati ukupno 2.914.389,37 dinara i to tužiocu 1.942.926,25 dinara i tužilji 971.463,12 dinara, svakom sa zakonskom zateznom kamatom od 05.12.2023. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tuženi stekao pravo svojine u ¾ delova na parcelama .../..., površine 245 m2 i 3575/20, površine 62 m2, obe upisane kod RGZ SKN Novi Sad 1 KO ... LN ..., te da su tužioci dužni trpeti da se tuženi s tim pravom svojine upiše kod Nacionalne službe za katastar nepokretnosti po pravnosnažnosti presude. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužocima solidarno nadoknadi troškove parničnog postupka od 424.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 407/2024 od 19.03.2024. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23). U sporovima za isplatu naknade za zemljište koje je bez sprovedenog upravnog postupka i postupka određivanja naknade de facto oduzeto od njegovog vlasnika i privedeno nameni utvrđenoj planskim aktom kao javna površina - ulica, postoji ujednačena praksa sudova. Obveznik isplate naknade i pasivno legitimisana u tom sporu je jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji se faktički oduzeto zemljište nalazi, kao titular prava javne svojine na javnoj površini - ulici, a visina naknade se određuje po tržišnoj vrednosti zemljišta u skladu sa članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju i člana 58. Ustava Republike Srbije.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 28.12.2022. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela ceni se u odnosu na svakog od tužilaca pojedinačno, s obzirom da oni nisu jedinstveni i nužni suparničari, u smislu člana 210. ZPP. Tako u odnosu na tužioca vrednost predmeta spora pobijanog dela je 1.942.926,25 dinara, a u odnosu na tužilju 971.463,12 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela u odnosu na svakog tužioca pojedinačno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to primenom člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković