Rev2 416/2025 3.19.1.26.1.4; 3.5.15.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 416/2025
03.12.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., opština ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Ilić, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva za proizvodnju i trgovinu „Autostop Interiors“ d.o.o. Leskovac, čiji je punomoćnik Veroljub Gudeljević, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1718/2024 od 09.10.2024. godine, u sednici veća održanoj 03.12.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1718/2024 od 09.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1718/2024 od 09.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1718/2024 od 09.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lebanu P1 2/2023 od 28.02.2024. godine u stavu prvom izreke kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji na ime razlike od isplaćene do pripadajuće naknade troškova za dolazak i odlazak sa posla na relaciji ... – ... i ... – ..., za period od 18.01.2020. godine do 18.01.2023. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom bliže kao u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke i obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka, pored prvostepenom presudom dosuđenog iznosa od 133.828,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i iznos od još 27.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, kao posebnu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br 72/11 ... 10/23 – drugi zakon), ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizilazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi, pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP.

Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata razlike od isplaćene do pripadajuće naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za period od 18.01.2020. godine do 18.01.2023. godine. Sudovi su odlučili usvajanjem tužbenog zahteva primenom odredbe člana 118. stav 1. tačka 1. i 164. Zakona o radu, ocenjujući da tužilji pripada naknada troškova prevoza u visini cene mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, te kako je u utuženom periodu isplaćivan manji iznos to joj osnovano pripada razlika od isplaćenog iznosa do potraživanog. Kako je tuženi tužilji za sporni period vršio isplatu naknade troškova prevoza u manjem iznosu od mesečne karte, a kako se tužilji ne mogu priznati manja prava niti se internim aktima poslodavca može derogirati zakonska odredba, to je zahtev tužilje osnovan.

Prema oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja, s obzirom na to da je odluka o tužbenom zahtevu zasnovana na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava i u skladu sa važećom praksom ovog suda u sličnoj činjenično pravnoj situaciji, zbog čega nije od uticaja na drugačiju odluku ovoga suda o dozvoljenosti revizije, ukazivanje u reviziji na navedene presude apelacionog suda.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. Dakle, revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate je podneta 18.01.2023. godine. Vrednost predmeta je 155.695,60 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu iz radnog odnosa koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković