
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5960/2025
19.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajine i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Boško Stanimirov, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova iz Beograda, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zrenjaninu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1613/24 od 29.01.2025. godine, u sednici održanoj 19.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1613/24 od 29.01.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1613/24 od 29.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kikindi, Sudska jedinica Novi Kneževac P 501/2022 od 12.03.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu po osnovu naknade materijalne štete isplati 2.560.278,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 243.251,39 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1613/24 od 29.01.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kikindi, Sudska jedinica Novi Kneževac P 501/2022 od 12.03.2024. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete zbog propusta tužene da spreči nasilno useljavanje emigranata u porodičnu stambenu zgradu i pomoćne objekte tužioca i njihovo ruiniranje, primenom čl. 2. i 3. Zakona o policiji u vezi sa člana 154. i 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužioca usvojen doneta je primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, da su u tužiočevoj porodičnoj stambenoj zgradi sa pomoćnim objektima, ranije renoviranoj, od 2019. godine primećeni migranti, što je tužilac prijavio policiji, da je policija migrante rasterala, a da su se oni potom vraćali u predmetnu nepokretnost, ložili vatru na sred sobe skidajući vrata i prozore, što je tužilac takođe prijavljivao policiji, da su u dva navrata migranti izazvali požar pa je zbog razmera poslednjeg požara porodična stambena zgrada srušena, a lica koja su izazvala požar nisu identifikovana. Revizijom tužene se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. a u vezi člana 413. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta 18.11.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 2.560.278,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
