
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2214/2025
11.03.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Janićijević, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Elektroprivreda Srbije“, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1986/24 od 16.01.2025. godine, u sednici održanoj 11.03.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1986/24 od 16.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3307/19 od 27.09.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe učinjeno podneskom od 04.10.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog na poslovima elektromontera za održavanje vodova 110 i 35 kv, počev od 01.02.2016. godine. Stavom trećim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1986/24 od 16.01.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3307/19 od 27.09.2023. godine u stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Prema članu 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Kako se u ovom slučaju radi o radnom sporu vezano za zasnivanje, odnosno postojanje radnog odnosa, to je odlučivanje o reviziji dozvoljeno u smislu člana 407. ZPP.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog bio radno angažovan od 01.02.2016. godine na osnovu više zaključenih ugovora o privremenim i povremenim poslovima. Radio je na istim poslovima, iako je u ugovorima bilo naznačeno da obavlja druge poslove. Faktički je obavljao iste poslove – na reviziji i održavanju 35 kilovatnog dalekovoda, što je podrazumevalo hodanje ispod dalekovoda celom trasom, pregledanje žica, izolatora, kao i stanje stubova dalekovoda. Tužilac i tuženi su sporazumno raskinuli ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova od 28.12.2020. godine sa danom 14.03.2021. godine.
Iako je postojalo više ugovora koje je tužilac zaključio sa tuženim o obavljanju privremenih i povremenih poslova, a tužilac je obavljao iste poslove svo vreme po svim zaključenim ugovorima, nižestepeni sudovi su zaključili da u konkretnom slučaju ne može doći do primene odredbe člana 37. istog Zakona o radu iako su kod tuženog Pravilnikom o sistematizaciji poslova bilo sistematizovano radno mesto elektromonter za održavanje vodova 110 i 35 kv. Tuženi pripada korisniku javnih sredstava. Odredbe Zakona o budžetskom sistemu su obavezujući i za tuženog. Prema Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, br. 108/13) koji je bio u primeni za vreme nastanka spornog odnosa, kao i kasnijim izmenama i dopunama i to članom 27-e stav 34. propisano je da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih mesta do 31.12.2015. godine, odnosno do 31.12.2017. godine, a kasnijim izmenama do 31.12.2020. godine. Izuzetno od stava 34. ovog člana radni odnos sa novim licem mogao se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, ali uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva. U konkretnom slučaju, tužilac nije dokazao da je pribavljeno mišljenje ministarstva. Stoga je utvrđeno da nema mesta usvajanju tužbenog zahteva tužioca u pogledu zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vreme od 01.02.2016. godine.
Po oceni Vrhovnog suda, stanovište nižestepenih sudova je zasnovano na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Po članu 197. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05... 75/14), poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa nezaposlenim licem, zaposlenim koji radi nepuno radno vreme - do punog radnog vremena i korisnikom starosne penzije (stav 1). Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku (stav 2).
Odredbom člana 37. Zakona o radu, propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba (stav 1). Poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2), ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).
Tuženi je javno preduzeće koje po članu 2. stav 1. tačka 5. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS", broj 54/09... 62/13 i 63/13 - ispravka), spada u korisnike javnih sredstava, pa se u odnosu na njega primenjuju odredbe i tog zakona. Zakonom o izmenama i dopunama tog Zakona („Službeni glasnik RS“ broj 108/2013 od 06.12.2013. godine) u članu 27e dodati su novi stavovi 34. i 35. kojima je propisano da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2015. godine, a izuzetno od tog stava radni odnos sa novim licima može se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva. Navedena odredba člana 27e stav 34. Zakona, novelirana je kasnijim izmenama i dopunama („Službeni glasnik RS“ broj 142/2014... 149/2020), tako da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih odnosno upražnjenih radnih mesta do 31. decembra 2016. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/2015), zatim do 31. decembra 2017. godine („Službeni glasnik RS“ broj 99/16), do 31. decembra 2018. godine („Službeni glasnik RS“ broj 113/17), do 31. decembra 2019. godine („Službeni glasnik RS“ broj 95/18 i 31/19), odnosno do 31. decembra 2020. godine („Službeni glasnik RS“ broj 72/2019 i 149/2020). Članom 105. navedenog zakona propisano je da ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisa u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona.
Imajući u vidu napred izneto, nižestepeni sudovi su odlučujući o zahtevu tužioca pravilno primenili odredbe Zakona o radu i Zakona o budžetskom sistemu, obzirom da je tuženi korisnik budžetskih sredstava. Pravilno je zaključeno da nije bilo uslova da se utvrdi da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme. Odredbama Zakona o budžetskom sistemu propisana je zabrana zasnivanja radnog odnosa sa novim licem radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta, osim u izuzetnim slučajevima uz saglasnost nadležnog organa Vlade. Te odredbe su lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu kojima se propisuju uslovi za preobražaj radnog odnosa sa određenog vreme u radni odnos na neodređeno vreme. Tužilac nije dokazao da je pribavljena saglasnost nadležnog ministarstva, pa je pravilno zaključeno da se nisu stekli uslovi da dođe do preobražaja radnog odnosa tužioca sa određeno na neodređeno vreme.
Pravilna je i odluka suda o troškovima postupka.
Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
