Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (,,Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, dok se na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijom tužioca određeno ne ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, tužilac je u svojstvu prodavca sa kupcem ,,Ranković-Promet“ DOO iz Loznice, čiji je zakonski zastupnik tužena, 10.02.2014. godine zaključio ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, prema kome je tužena solidarni jemac u ime kupca, uz obavezu da će u slučaju da kupac ne ispuni svoje obaveze u celini u roku dospelosti, izvršiti obavezu plaćanja glavnog duga sa pripadajućom kamatom i sve druge dodatne troškove (član 9. ugovora), a ugovor je potpisan od strane ugovornih strana i solidarnog jemca, ovde tužene. Utvrđeno je i da su izvodom iz otvorenih stavki navedene ugovorne strane, a na osnovu stanja u poslovnim knjigama za obračunski period od 01.01.2019. godine do 31.10.2019. godine utvrdile visinu ukupnog dugovanja kupca od 595.000,40 dinara, koji izvod je 15.03.2020. godine potpisan od strane obe ugovorne strane sa pečatima preduzeća i datumima potpisa.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, primenom odredbi članova 374. i 1019. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) ocenivši da nije osnovan prigovor zastarelosti potraživanja, budući da je potpisivanjem izvoda iz otvorenih stavki (IOS) 15.03.2020. godine došlo do prekida zastarelosti potraživanja u odnosu na tuženu.

Drugostepeni sud nije prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda, budući da je tužena jemac, a ne glavni dužnik, te da u smislu odredbe člana 1019. ZOO prekid zastarevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom poverioca pred sudom protiv glavnog dužnika, što u konkretnom slučaju nije situacija, već je tužilac podneo predmetnu tužbu protiv tužene kao jemca, a ne protiv glavnog dužnika. Zaključio je da činjenica da je tužena potpisala IOS od 15.03.2020. godine nije mogla dovesti do prekida zastarelosti, pa kako se dugovanje ,,Ranković-Promet“ DOO iz Loznice, čiji je tužena jemac, odnosi na poslovanje za period od 01.01.2019. godine do 31.10.2019. godine, a tužba je podneta 08.03.2023. godine, ocenio je da je protekao rok propisan odredbom člana 374. stav 1. ZOO, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.

Po oceni Vrhovnog suda, odluka drugostepenog suda zasnovana je na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 374. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) propisano je da međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarevaju za tri godine, dok je odredbom člana 1019. stav 3. navedenog zakona propisano da prekid zastarevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom poverioca pred sudom protiv glavnog dužnika.

Saglasno navedenom, ako poverilac prekine zastarelost potraživanja protiv glavnog dužnika (npr. podnošenjem tužbe, predloga za izvršenje ili nekim drugim postupkom pred sudom), time i zastarelost za jemca više ne teče od momenta dospelosti. Međutim, ako je prekid zastarelosti potraživanja prema glavnom dužniku učinjen na drugi način, a ne pokretanjem sudskog postupka (npr. pregovorima, vansudskim priznanjem duga i dr.) ili kao u konkretnom slučaju potpisivanjem izvoda otvorenih stavki (IOS) od strane tužene kao jemca, pravilna primena odredbe člana 1019. stav 3. ZOO podrazumeva da takav prekid ne važi za jemca — zastarelost prema njemu i dalje teče po zakonskim rokovima. U konkretnom slučaju, tužilac tužbenim zahtevom traži da se tužena obaveže da mu na ime duga isplati 595.000,00 dinara, po osnovu izvoda iz otvorenih stavki (IOS) od 15.03.2020. godine. Prema činjeničnom utvrđenju, tužilac, kao prodavac je sa ,,Ranković-Promet“ DOO iz Loznice, kao kupcem, a čiji je zakonski zastupnik tužena, zaključio ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji od 10.02.2014. godine, u kome je članom 9. predviđeno da je tužena solidarni jemac u ime kupca i da se obavezuje da će u slučaju da kupac ne ispuni svoje obaveze u celini u roku dospelosti, izvršiti obavezu plaćanja glavnog duga sa pripadajućom kamatom i sve druge dodatne troškove, kao i da su izvodom iz otvorenih stavki (IOS) ugovorne strane, na osnovu stanja u poslovnim knjigama, za obračunski period od 01.01.2019. godine do 31.10.2019. godine utvrdile visinu ukupnog dugovanja kupca od 595.000,40 dinara, koji izvod su 15.03.2020. godine potpisale obe ugovorne strane.

Imajući u vidu navedeno, po oceni Vrhovnog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda da činjenica da je tužena potpisala IOS od 15.03.2020. godine nije mogla dovesti do prekida zastarelosti, budući da je tužena jemac, a ne glavni dužnik, te da u smislu citirane odredbe člana 1019. stav 3. ZOO prekid zastarevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom poverioca pred sudom protiv glavnog dužnika, što u konkretnom slučaju nije situacija, to potpisivanje izvoda otvorenih stavki od strane tužene ne dovodi do prekida zastarevanja, jer sačinjavanje i potpisivanje IOS-a ne predstavlja sam po sebi akt koji je podoban da prekine zastarelost potraživanja prema jemcu, već zastarelost prema jemcu i dalje teče po zakonskim rokovima. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podneta 08.03.2023. godine, kao i da su parnične stranke utvrdile visinu ukupnog dugovanja za obračunski period od 01.01.2019. godine do 31.10.2019. godine, to je pravilno drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je zaključio da je protekao rok zastarelosti predviđen odredbom člana 374. stav 1. ZOO. Stoga su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković