Rev2 3135/2025 3.5.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3135/2025
04.12.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Angelina Obradović, advokat iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „Boško Buha“ Beograd, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1032/25 od 07.05.2025. godine, u sednici održanoj 04.12.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1032/25 od 07.05.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1543/21 od 23.09.2024. godine, stavovima prvim i drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se ponište rešenja tužene br. .. od 19.02.2021. godine i br. ... od 02.02.2021. godine. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Gž1 1032/25 od 07.05.2025. godine, staom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 87/18), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nema propusta u primeni odredaba ZPP, pri čemu drugostepena presuda sadrži ocenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja. Revizijsko ukazivanje na bitnu povredu parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP nije relevantno, zato što ta povreda ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zasnovala radni odnos kod tužene na osnovu ugovora o radu na određeno vreme, na radnom mestu „stručni saradnik – logoped“ do povratka odsutne zaposlene. Nakon toga zaključila je ugovor o radu br. .. od 26.08.2019. godine, na radnom mestu „defektolog – vaspitač“ i ugovor o radu br. .. od 26.08.2019. godine na određeno vreme od 01.09.2020. godine (do dobijanja saglasnosti Komisije za davanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava i konačnosti odluke po konkursu za prijem u radni odnos, na neodređeno vreme), gde je bila zaposlena i u vreme objavljivanja konkursa. Tužilja je radila kao „defektolog – vaspitač“ u razvojnoj grupi do 28.01.2021. godine, kada je otvorila trudničko bolovanje.

Tužena je 16.12.2020. godine u listu „Politika“ objavila konkurs za prijem u radni odnos 2 defektologa – vaspitača (sa uslovima koje kandidati treba da ispune bliže navedenim u nižestepenim presudama), na koji se tužilja prijavila. Rešenjem tužene od 02.02.2021. godine (za prijem u radni odnos po navedenom oglasu) izabrani su kandidati BB i VV, a komisija je utvrdila, između ostalog, da je molba tužilje neodgovarajuća (neodgovarajuća diploma logopeda), zbog čega tužiljina molba nije uzeta u razmatranje. Rešenjem tužene od 19.02.2021. godine odbijena je žalba tužilje izjavljena na rešenje od 02.02.2021. godine.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev, u smislu odredbe članova 135. stav 6, 139. stav 1. tačka 1 i 140. stav 1. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i odredbe članova 39. stav 1. tačka 6 i 40. Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, nalazeći da je tužena u svemu pravilno sprovela konkurs i ispoštovala zakonsku proceduru, zaključivši da je tužena u skladu sa potrebama procesa i organizacije rada pravilno sprovela proceduru objavljivanja i raspisivanja konkursa za prijem u radni odnos 2 defektologa – vaspitača, da je tužiljina prijava na konkurs ocenjena kao neodgovarajuća, zbog neodgovarajuće diplome logopeda, zbog čega nije uzeta u razmatranje, nakon čega je pobijanim rešenjem od 02.02.2021. godine odlučeno o primljenim kandidatima. Ocenili su da je bez uticaja na drugačiju odluku činjenica da je tužilja nakon završenih studija na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju na kome je stekla stručni naziv diplomirani defektolog – logoped, i nakon toga pohađala kratak program studija stručnog osposobljavanja za specijalne pedagoge i logopede, zaposlene u nastavi u školama za obrazovanja učenika sa smetnjama u razvoju u 2019. godini, budući da tužilja nije imala adekvatnu diplomu za radno mesto defektologa – vaspitača za koje je raspisan konkurs. Dodatna argumentacija je da to što je tužilja obavljala poslove defektologa vaspitača ne znači automatski da ispunjava uslove po pitanju stručne spreme neophodne za obavljanje poslova radnog mesta defektologa vaspitača, imajući u vidu da je tužilja diplomirani defektolog – logoped.

Po oceni Vrhovnog suda odluka drugostepenog suda je zasnovana na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 135. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“ br. 88/2017... 19/2025), propisano je da vaspitno- obrazovni rad u predškolskoj ustanovi ostvaruje vaspitač, u skladu sa posebnim zakonom (stav 1), da stručne poslove na unapređivanju vaspitno-obrazovnog rada u predškolskoj ustanovi obavljaju pedagog i psiholog i drugi stručni saradnici, u skladu sa posebnim zakonom (stav 6).

Odredbom člana 37. Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik RS“, br. 18/2010... 129/2021), propisano je da vaspitno- obrazovni rad ostvaruju vaspitači i to: vaspitač, medicinska sestra-vaspitač i defektolog-vaspitač, članom 38. stav 3. istog zakona propisano je da je zadatak defektologa vaspitača da svojim kompetencijama osigura postizanje ciljeva i principa predškolskog vaspitanja i obrazovanja, u skladu sa IOP-om i programom vaspitno-obrazovnog rada, članom 39. stav 1. tačka 6. istog zakona da poslove vaspitača može da obavlja lice koje ispunjava uslove propisane Zakonom i ima odgovarajuće obrazovanje, i to: sa decom sa smetnjama u razvoju u razvojnoj grupi - lice sa odgovarajućim visokim obrazovanjem na studijama drugog stepena (diplomske akademske studije - master i specijalističke akademske studije) i lice sa odgovarajućim visokim obrazovanjem na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine - defektolog - vaspitač, u skladu sa Zakonom.

Odredbom člana 40. istog zakona propisano je da stručne poslove kojima se unapređuje vaspitno-obrazovni rad obavljaju stručni saradnici (stav 1), da stručni saradnici jesu: pedagog, psiholog, pedagog za likovno, muzičko i fizičko vaspitanje i logoped (stav 2). Odredbom člana 41. tog zakona propisano je da zadaci stručnog saradnika su da svojim kompetencijama osigura uvažavanje principa i ciljeva predškolskog vaspitanja i obrazovanja; da savetodavnim radom i drugim oblicima rada doprinosi unapređivanju vaspitno-obrazovnog rada; pruža stručnu podršku deci, roditeljima, odnosno njihovim zakonskim zastupnicima, vaspitačima, direktoru po pitanjima od značaja za vaspitanje i obrazovanje; ostvaruje saradnju sa roditeljima, odnosno drugim zakonskim zastupnicima, drugim zaposlenima u ustanovi, kao i sa predstavnicima nadležnih institucija i različitih organizacija zastupajući interes dece i delatnosti u celini.

Saglasno navedenom, vaspitač je lice koje ima odgovarajuće obrazovanje za vaspitača i neposredno radi sa decom u vaspitnoj grupi, dok je logoped stručni saradnik koji pruža podršku deci, roditeljima, odnosno njihovim zakonskim zastupnicima, vaspitačima, direktoru po pitanjima od značaja za vaspitanje i obrazovanje i ostvaruje saradnju sa navedenim licima, kao i sa predstavnicima nadležnih institucija i različitih organizacija zastupajući interes dece i delatnosti u celini (odnosno obavlja specijalističke, savetodavne i terapijske poslove), ali ne vodi vaspitnu grupu niti ostvaruje celodnevni vaspitno- obrazovni rad. Dakle, vaspitačko-obrazovni rad može da obavlja samo lice koje ima odgovarajuće obrazovanje za vaspitača i ispunjava uslove u pogledu stepena i vrste stručne spreme, programa studija. U konkretnom slučaju tužena je 16.12.2020. godine u listu „Politika“ objavila konkurs za prijem u radni odnos 2 defektologa – vaspitača, na koji se tužilja prijavila, da su rešenjem tužene od 02.02.2021. godine izabrani su kandidati BB i VV, kao i da je komisija utvrdila, da je molba tužilje neodgovarajuća (neodgovarajuća diploma logopeda), zbog čega njena molba nije uzeta u razmatranje, kao i da je rešenjem od 19.02.2021. godine odbijena je žalba tužilje izjavljena na rešenje od 02.02.2021. godine. Imajući u vidu navedeno, po oceni Vrhovnog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je tužena u svemu pravilno sprovela konkurs i ispoštovala zakonsku proceduru, budući da je tužena u skladu sa potrebama procesa i organizacije rada pravilno sprovela proceduru objavljivanja i raspisivanja konkursa za prijem u radni odnos 2 defektologa – vaspitača, da je tužiljina prijava na konkurs ocenjena kao neodgovarajuća, zbog neodgovarajuće diplome logopeda, zbog čega nije uzeta u razmatranje. Po oceni Vrhovnog suda, činjenica da je tužilja kao logoped stekla diplomu iz oblasti defektologije ne znači da poseduje zakonom propisane kompetencije za obavljanje poslova vaspitača, budući da nije osposobljena za vođenje vaspitne grupe, niti realizaciju celodnevnog vaspitno-obrazovnog rada, kao ni realizaciju celokupnog vaspitno-obrazovnog programa, zbog čega ne ispunjava uslove za radno mesto defektolog-vaspitač. Naime, radno mesto defektolog-vasitač predstavlja vaspitačko radno mesto, dok činjenica da je logoped po osnovnoj struci defektolog ne znači automatski da može obavljati poslove vaspitača, budući da lice sa diplomom defektolog – logoped ne ispunjava uslove za zasnivanje radnog odnosa na radnom mestu „defektolog-vaspitač“ u predškolskoj ustanovi. Stoga je drugostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo kada je zaključio da tužilja nije imala adekvatnu diplomu za radno mesto defektologa – vaspitača za koje je raspisan konkurs, kao i da činjenica da je tužilja obavljala poslove defektologa - vaspitača (u periodu od 26.08.2019. godine do 28.01.2021. godine) ne znači automatski da ispunjava uslove po pitanju stručne spreme neophodne za obavljanje poslova radnog mesta defektologa vaspitača. Kako tužilja nije ispunjavala formalne uslove propisane odredbom člana 39. stav 1. tačka 6 Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, po oceni Vrhovnog suda pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je tužena u svemu pravilno sprovela konkurs i ispoštovala zakonsku proceduru, kao i da je pravilno tužiljina prijava na konkurs ocenjena kao neodgovarajuća, zbog neodgovarajuće diplome, budući da je tužilja diplomirani defektolog – logoped, a ne defektolog – vaspitač, zbog čega nije uzeta u razmatranje. Stoga su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković