Rev2 57/2025 3.5.22.4.2; 3.5.22.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 57/2025
12.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Spasić Manić advokat iz ..., protiv tuženog Tigar Tyres d.o.o iz Pirota, čiji je punomoćnik Mladen Domazet advokat iz ..., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2662/2023 od 05.09.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 12.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 2662/2023 od 05.09.2024. godine u prvom stavu izreke i presuda Osnovnog suda u Pirotu P1 95/21 od 21.03.2023. godine u delu za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, vraćanju tužioca na rad i troškovima postupka, i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2662/2023 od 05.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pirotu P1 95/2021 od 21.03.2023. godine u delu prvog stava izreke kojim je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog br. ../21 od 22.01.2021. godine i obavezan tuženi da vrati tužioca na rad, i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 123.158,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, ista presuda ukinuta je u preostalom delu prvog stava izreke kojim je obavezan tuženi da vrati tužioca na poslove verifikatora u RJ Završna kontrola, i u tom delu tužba odbačena kao nedozvoljena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija tuženog osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiocu je prestao radni odnos 25.01.2021. godine, na osnovu rešenja tuženog od 22.01.2021. godine o otkazu ugovora o radu zbog povrede radne obaveze i radne discipline iz člana 129. stav 1. tačka 52. i člana 130. tačka 9. Kolektivnog ugovora tuženog. Alkotestiranjem izvršenim 21.11.2020. godine u 23,13 časova utvrđeno je da kod tužioca postoji alkoholisanost od 0,15 mg/l. Testiranje, zbog tvrdnje tužioca da koristi terapiju propolis kapima i da često dezinfikuje alkoholom ruke i zaštitnu masku, ponovljeno je 22.11.2020. godine u 00,06 časova i tada je utvrđeno prisustvo alkohola u količini od 0,06 mg/l, a zatim i u 00,23 časova i tada je utvrđena količina alkohola od 00,04 mg/l. Tužilac je u pisanom izjašnjenju na upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu naveo da na posao nije došao u alkoholisanom stanju, da tog i prethodnih dana nije pio, ali da su članovi njegove porodice bolesni i da zato po preporuci lekara koristi propolis sprej, kao i sredstvo „Klavis“ za učestalu dezinfekciju ruku i zaštitne maske. Po nalazu veštaka, propolis sprej koji je tužilac koristio sadrži 40 g etil alkohola u 100 g, i upotrebljava se kao antiseptik sluzokože usne duplje i grla, metodom prskanja 2 do 3 puta dnevno, a sprej „Klavis“ je antiseptik i dezinficijent koji sadrži 70 % alkohola. Prema mišljenju veštaka, pozitivni alkotest utvrđen korišćenjem odgovarajućeg uređaja, bez provere hemijsko-toksikološkom analizom krvi je nepouzdan način utvrđenja alkoholisanosti, jer se tako utvrđuje prisustvo alkoholne pare u izdahnutom vazduhu, ali ne i koncentracija alkohola u krvi. Zato, po mišljenju veštaka, pod pretpostavkom da je tužilac po preporuci lekara stvarno često koristio Propomint sprej, pozitivan alkotest mogao je da bude posledica njegovog korišćenja, daleko pre nego ekstenzivno konzumiranje alkoholnog pića, utoliko pre što su alkotestiranja vršena u tri navrata, u relativno kratkim vremenskim intervalima, i da su sve dobijene vrednosti bile niske i nisu mogle uticati na psihofizičku sposobnost tužioca da obavlja svoje poslove.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je poništio osporeno rešenje o otkazu tužiočevo ugovora o radu. Po stanovištu tog suda, tuženi je u okolnostima pandemije virusa kovid 19 i u situaciji kada su članovi tužiočeve porodice bili bolesni, bio dužan da postupi po članu 128. stav 4. svog Kolektivnog ugovora, i uputi tužioca u odgovarajuću medicinsku ustanovu radi utvrđenja postojanja alkohola u krvi i otklanjanja svake sumnje u količinu alkohola utvrđenu alkotestiranjem. Osim toga, po shvatanju prvostepenog suda, odredbe Kolektivnog ugovora tuženog su nepovoljnije od zakonskih odredbi – člana 179. stav 2. tačka 4. Zakona o radu, jer po mišljenju veštaka utvrđena količina alkohola nije uticala na sposobnost tužioca za obavljanje njegovih poslova.

Drugostepeni sud je odbio žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu u delu za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja tužioca na rad. Po nalaženju tog suda, pravilan je zaključak nižestepenog suda o propustu tuženog da pouzdanom metodom utvrdi prisustvo alkohola u krvi i stepen tužiočeve alkoholisanosti, s obzirom da je alkotestiranjem utvrđeno prisustvo alkohola u dahu tužioca, što je moglo biti posledica korišćenja spreja za grlo koji u sebi sadrži određenu količinu etil alkohola.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovani su navodi revidenta da zbog pogrešne primene materijalnog prava u ovom sporu činjenično stanje nije pravilno i u potpunosti utvrđeno.

Odredbom člana 179. stav 3. Zakona o radu propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, i zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima ili može da ima uticaja na obavljanje poslova.

Isto je predviđeno i članom 128. stav 3. tačka 4. Kolektivnog ugovora tuženog od 05.03.2018. godine. Tom odredbom propisano je da, imajući u vidu delatnost poslodaca, kao i mašine, uređaje i alate kojima se ista obavlja, nije dozvoljeno prisustvo alkohola u organizmu kod zaposlenih i ostalih koji se po bilo kom osnovu nalaze u krugu preduzeća, odnosno sve što je iznad 0,00 promila podleže sankcionisanju (stav 5.).

Nulta tolerancija na alkoholisanost zaposlenih, predviđena Kolektivnim ugovorom tuženog, nije u suprotnosti sa članom 9. stav 1. Zakona o radu jer se na taj način štiti zdravlje i bezbednost zaposlenih na radu, a poslodavac je može propisati imajući u vidu delatnost kojom se bavi i poslovima koje zaposleni obavljaju. Zato je bez značaja mišljenje veštaka da utvrđena količina alkohola nije uticala na psihofizičku sposobnost tužioca za obavljanje njegovih poslova.

U konkretnom slučaju, alkoholisanost kod tužioca utvrđena je alkotestiranjem, korišćenjem odgovarajućeg uređaja (alkometra). Odredbom člana 128. stav 4. Kolektivnog ugovora tuženog propisano je da se alkoholisanost može (ne i mora) utvrđivati analizom krvi zaposlenog u zdravstvenoj ustanovi koju odredi poslodavac, ali i na drugi način u skladu sa opštim aktom. Drugi način utvrđivanja alkholisanosti je korišćenje alkometra, a sudovi u ovom slučaju nisu razjasnili da li tuženi ima poseban opšti akt kojim je uređen način utvrđivanja alkoholisanosti zaposlenih, ili je to predviđeno samo u njegovom kolektivnom ugovoru.

Testiranje tužioca izvršeno je tri puta u razmaku od nešto više od sat vremena, i prilikom svakog testiranja utvrđeno je prisustvo alkohola u određenoj količini. O alkotestiranju sačinjeni su zapisnici koje je tužilac potpisao bez primedbi i nije zahtevao da se provera njegove alkoholisanosti vrši u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, analizom uzorka krvi.

Tužilac se u postupku otkaza ugovora o radu branio tvrdnjom da je po preporuci lekara koristio propolis sprej i da je u uslovima pandemije virusa kovid 19 često dezinfikovao ruke i zaštitnu masku sredstvom „Klavis“. Na tim tvrdnjama tužilac zasniva i tužbeni zahtev kojim traži da se poništi rešenje o otkazu ugovora o radu koje mu je dato zbog povrede radne obaveze i radne discipline predviđene Kolektivnim ugovorom tuženog, usled utvrđene alkoholisanosti. Nalazom veštaka, koji su nižestepeni sudovi prihvatili, datom pod pretpostavkom da je tužilac koristio označeni sprej, utvrđeno je da prisustvo alkohola može da bude posledica korišćenja tog sredstva. Tuženi je prigovorio nalazu veštaka. O prigovoru veštak nije dao suštinsko izjašnjenje, a nije ni saslušan.

Stoga je, po oceni revizijskog suda, za sada izostalo pouzdano utvrđenje svih bitnih činjenica da bi se mogao izvesti zaključak da je količina alkohola utvrđena alkotestiranjem posledica korišćenja sredstva za dezinfekciju usne duplje i grla, odnosno da je reč o alkoholu zaostalom u dahu tužioca, ali ne i u njegovom organizmu.

Iz tog razloga, obe nižestepene presude su ukinute u delu kojim je odlučeno o poništaju rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanju tužioca na rad, i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju prvostepeni sud će upotpuniti činjenično stanje tako što će saslušati veštaka o svim primedbama koje je tuženi izneo na njegov nalaz i mišljenje. Na taj način će naročito razjasniti činjenice da li korišćenje propolis spreja po datom uputstvu (2 do 3 puta dnevno) ili češće, može imati za posledicu prisustvo alkohola koje se može detektovati alkotestiranjem, da li se i u kom periodu količina alkohola uneta na taj način gubi i da li bi korišćenje spreja za dezinfekciju usne duplje mogla dovesti do alkoholisanosti koja je utvrđena u svakom od ponovljenih testiranja, a ako ove činjenice ne mogu biti razjašnjenje saslušanjem veštaka prvostepeni sud će odlučiti o predlogu tuženog da se veštačenje ponovi i da ga obavi drugi veštak.

Iz tih razloga, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković