
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 120/2026
11.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Ivana Gvozdenca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K br.37/22 od 10.10.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.179/25 od 18.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 11. februara 2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Ivana Gvozdenca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K br.37/22 od 10.10.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.179/25 od 18.11.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Somboru K br.37/22 od 10.10.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine. U ovu kaznu, okrivljenom je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 24.04.2022. godine do 23.05.2022. godine.
Istom presudom, na osnovu člana 86. i člana 297. stav 5. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri godine, s tim da se vreme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u trajanje ove mere.
Okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka bliže navedene u izreci prvostepene presude, u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.179/25 od 18.11.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Somboru i branioca okrivljenog AA, a presuda Višeg suda u Somboru K br.37/22 od 10.10.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Ivan Gvozdenac, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ili da preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je doneo odluku kao u izreci, nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1.) do 3.) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim - drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, međutim, u obrazloženju zahteva ne navodi na koji način je nižestepenim presudama u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti, već s tim u vezi ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, odnosno povredu člana 440 ZKP, isticanjem da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je okrivljeni povredio dva blanketna propisa, jer je upravljao vozilom pod dejstvom alkohola od 1,47 miligrama u krvi i zbog toga što je u naseljenom mestu vozio brzinom od najmanje 99,3 kilometara na čas, a da se samo druga blanketna dispozicija može dovesti u uzročnu vezu sa nastupelom posledicom krivičnog dela, uz sopstveni zaključak da se navedena brzina kojom se kretalo vozilo okrivljenog ne može podvesti pod nasilničku vožnju, te da se stoga u konkretnom slučaju ne može govoriti o eventualnom umišljaju okrivljenog kao obliku vinosti.
Kako, dakle, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu samo formalno ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok u obrazloženju zahteva ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, iznoseći sopstvenu ocenu dokaza i sopstveno viđenje odlučnim činjenicama u vezi sa povredom blanketnih propisa od strane okrivljenog, a što sve u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
