U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloljub Jovičić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 553/24 od 13.02.2025. godine, u sednici održanoj 18.06.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 553/24 od 13.02.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P2 57/23 od 04.04.2024. godine, stavom prvim izreke, razveden je brak zaključen dana 18.11.2021. godine u Opštini ..., upisan u MK venčanih koja se vodi za matično područje ..., pod tekućim brojem .. za 2021. godinu između tužioca rođenog ...1966. godine u ... od oca VV i majke GG i tužene rođene ...2002. godine u ..., od oca DD i majke ĐĐ. Stavom drugim izreke, mal. EE rođen ...2022. godine u ..., poveren je majci na samostalno vršenje roditeljskog prava. Stavom trećim izreke, prebivalište mal. deteta biće isto kao i prebivalište majke. Stavom četvrtim izreke, način održavanja ličnih odnosa mal. EE sa ocem odvijaće se prema dogovoru roditelja. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. EE plaća mesečno 19.000,00 dinara svakog 01.-05.-og u mesecu za tekući mesec, počev od 08.06.2023. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi na tekući račun majke. Stavom šestim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Dopunskom presudom Osnovnog suda u Ivanjici P2 57/2023 od 03.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je zahtev tužene kojim je tražila da se obaveže tužilac da doprinosi izdržavanju mal. EE preko dosuđenog iznosa od 19.000,00 dinara, a do traženog iznosa od 25.000,00 dinara mesečno, i to za razliku od 6.000,00 dinara, počev od 02.01.2023. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene u delu kojim je tražila da se obaveže tuženi da doprinos za izdržavanje mal. deteta plaća počev od 02.01.2023. godine do 08.06.2023. godine, kao dana podnošenja tužbe.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 553/24 od 13.02.2025. godine, odbijena je žalba tužioca i prvostepena presuda je potvrđena u stavu petom i šestom izreke, kao i dopunska presuda istog suda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonskih razloga.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 – dr. zakon) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su zaključile brak 18.11.2021. godine, u kome je rođen mal. EE ...2022. godine. Supružnici ne žive zajedno zbog poremećenih međusobnih odnosa od 02.01.2023. godine, mal.dete živi sa majkom, a tužilac ga viđa u dogovoru sa majkom. Prema nalazu i mišljenju nadležnog organa starateljstva u najboljem interesu mal. deteta i da se poveri majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, uz redovno viđanje sa ocem i to po principu dogovora, kao i do sada sa čime su se roditelji saglasili, jer dete živi sa majkom, koja o njemu dominantno vodi brigu, ali je i otac uključen i ostvaruje redovne kontakte sa mal. detetom. Tužilac je zaposlen, ostvaruje prosečnu mesečnu zaradu od 130.867,66 dinara, ne poseduje nepokretnu imovinu, živi u stanu u vlasništvu majke, ne izdržava druga lica i kreditno je zadužen, a od prestanka faktičke zajednice života je učestvovao u izdržavanju deteta. Tužena je zaposlena, ostvaruje prosečnu mesečnu zaradu od 86.594,42 dinara, živi u iznajmljenom stanu sa mal. detetom, ne poseduje nekretnine u vlasništvu, nije kreditno zadužena i nema obavezu izdržavanja drugih lica. Maloletni EE je dete urednog rasta i razvoja, ide u vrtić i njegove mesečne potrebe pojedinačno navedene u obrazloženju nižestepenih odluka su oko 35.000,00 dinara. Mal.dete provodi dva do tri dana sedmično kod oca, koji učestvuje u njegovom izdržavanju od prestanka faktičke zajednice života sa tuženom.

Vrhovni sud nalazi da je pobijanom odlukom pravilno primenjeno materijalno pravo kada je odlučeno o o visini doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta od strane tužioca, kao roditelja kome dete nije povereno.

Prema članu 73. Porodičnog zakona roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju dete pod uslovima određenim ovim zakonom, a po članu 154. stav 1. tog zakona maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja.

Kriterijumi za određivanje izdržavanja propisani su članom 160. Porodičnog zakona, prema kome se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1.). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2.), a mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3.).

Suprotno revizijskim navodima, a polazeći od navedenih odredaba materijalnog prava i pravilno utvrđenih mogućnosti tužioca, kao dužnika izdržavanja i potreba maloletnog deteta kao poverioca izdržavanja, primenom kriterijuma za određivanje izdržavanja sadržanih u članu 160. Porodičnog zakona, i rukovodeći se njegovim najboljim interesom saglasno članovima 6. i 266. PZ, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da je tuženi u mogućnosti da na ime doprinosa za izdržavanje mal. deteta plaća 19.000,00 mesečno od svojih redovnih primanja, s obzirom na njegove mogućnosti da stiče zaradu i standard kojim živi, vodeći računa o minimalnoj sumi za izdržavanje koja je važila u vreme presuđenja. Ovim iznosom obezbeđuje se zadovoljenje uslova za pravilan i potpuni razvoj mal.deteta u skladu sa njegovim utvrđenim potrebama, a pri tome se ne ugrožava egzistencija tužioca kao dužnika izdržavanja, dok će preostala sredstva za izdržavanje mal. EE obezbeđivati zakonska zastupnica koja se svakodnevno brine o njemu, kako potrebnim novčanim iznosom, tako i doprinosom u vidu rada i staranja koje i inače svakodnevno ulaže u negu i podizanje mal. deteta. Navodi revizije tužioca kojima se ukazuje da je određeni novčani iznos previsoko odmeren, odnosno da ne odgovara ukupnim potrebama, kao ni ostalim okolnostima koje se pre svega tiču mogućnosti tužioca kao dužnika izdržavanja, su neosnovani.

Neosnovano se revizijom ukazuje da je pogrešnom primenom materijalnog prava sud u pobijanoj presudi odlučio o obavezi izdržavanja mal.deteta počev od podnošenja tužbe pa ubuduće. I po oceni revizijskog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da obaveza tužioca da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta teče od dana podnošenja tužbe. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužilac podneo tužbu za razvod braka 08.06.2023. godine navodeći da zajedničko maloletno dete živi sa majkom nakon prekida zajednice života, sa predlogom da nadležni organ starateljstva da mišljenje o vršenju roditeljskog prava i načinu održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa drugim roditeljem, a tužena je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 25.01.2024. godine postavila zahtev za izdržavanje od prestanka zajednice života. Nižestepeni sudovi su saglasno odredbi člana 226. i člana 272. stav 2. Porodičnog zakona uz odluku o razvodu braka, odlučili o vršenju roditeljskog prava poverajući zajedničko dete majci – tuženoj, kao i o visini doprinosa za izdržavanje od strane tužioca kao drugog roditelja kome dete nije povereno počev od ponošenja tužbe. Vrhovni sud nalazi da je takva odluka u skladu sa odredbom člana 226. Porodičnog zakona kojom je predviđena dužnost suda da u bračnom sporu odluči o vršenju roditeljskog prava. Odredbama ovog zakona koje se odnose na izdržavanje, a precizirano je u članu 73. PZ kao pravo i dužnost roditelja, sud je dužan da nezavisno od toga kada je i da li je u bračnom sporu podnet zahtev za izdržavanje, presudom kojom razvodi brak stranaka pored ostalog odluči o obavezi drugog roditelja kome dete nije povereno da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta (adhezioni postupak izdržavanja mal.deteta). Navodi revizije da je tužilac doprinosio izdržavanju mal.deteta nisu od uticaja na visinu izdržavanja već eventualno mogu biti od značaja u izvršnom postupku.

Ostali revizijski navodi tužioca predstavljaju ponavljanje navoda iznetih u žalbi koje je drugostepeni sud pravilno cenio i za svoju odluku dao dovoljne i jasne razloge koje prihvata i ovaj sud.

Na osnovu iznetog primenom članova 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković