Rev 13446/2025 3.1.1.9.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13446/2025
11.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jasmine Simović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Jasmina Joksimović, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Vesna Jovanović, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine po tužbi i zaštite od uznemiravanja prava svojine po protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog- protivtužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2162/21 od 31.01.2024. godine, u sednici održanoj 11.02.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2162/21 od 31.01.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2162/21 od 31.01.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ubu P 590/20 od 03.03.2021. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilac po osnovu održaja postao vlasnik dela kp. br. .../... u površini od 0.07.80 ha, koji deo se nalazi na istočnoj strani kp. br. .../..., i to u merama i granicama navedenim u izreci, sve upisano u LN ... KO ..., što je tuženi dužan priznati i dozvoliti da se tužilac uknjiži kao vlasnik navedene nepokretnosti u katastru i drugim javnim knjigama. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev protivtužioca kojim je tražio da se utvrdi da ga je protivtuženi neosnovano uznemiravao u pravu svojine na kp. br. .../..., njiva četvrte klase u povšini od 0.21.15 ha KO ..., na taj način što je dana 01.02.2020. godine bez pitanja i saglasnosti protivtužioca uz izričito upozorenje protivtužiočeve vanbračne supruge da to ne učini, uzorao deo protivtužiočeve kp. br. .../... u površini od 0.07.80 ha, koji deo se nalazi na istoj strani kp. br. .../..., u merama i granicama navedenim u stavu drugom izreke, te da se protivtuženom naloži da odmah prestane sa daljim ili sličnim uznemiravanjem protivtužioca. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac da tužiocu-protivtuženom naknadi troškove parničnog postupkak u iznosu od 61.150,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2162/21 od 31.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, ali i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz navoda njegove revizije, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu za utvrđenje prava svojine po osnovu vanrednog održaja odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge, a deo revizijskih navoda kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje i zaključak o savesnosti ne može biti dozvoljen reviziji razlog na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Osim toga, ovo pitanje je dovoljeno raspravljeno u sudskoj praksi, pa nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse, niti za novim tumačenjem prava. Ukazivanjem u reviziji na pogrešnu ocenu dokaza, tuženi-protivtužilac ističe bitnu povredu odredba parničnog postupka iz člana 371. stav 1. Zakona o parničnom postupku, koja po članu 404. stav 1. ZPP ne predstavlja razlog za izjavljivanje posebne revizije.

S obzirom na izneto, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 05.11.2019. godine, a protivtužba 11.02.2020 dinara. Vrednost predmeta spora po tužbi je 30.000,00 dinara, a po protivtužbi 10.000,00 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković