
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 272/2026
11.03.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Vladimira Vilimonovića, zbog krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vladimira Vilimonovića - advokata Marka Nikolića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kruševcu K.9/24 od 14.08.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 520/25 od 24.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vladimira Vilimonovića - advokata Marka Nikolića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kruševcu K.9/24 od 14.08.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 520/25 od 24.11.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kruševcu K.9/24 od 14.08.2025. godine okrivljeni Vladimir Vilimonović je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) u vezi člana 30. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru u periodu od 09.09.2023. godine pa do upućivanja u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija.
Istom presudom prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to jednog noža dužine sečiva 20 cm, a koji je izuzet po izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta PU Kruševac Kt.804-921/2023, kao predmet izvršenja krivičnog dela, te je određeno da će se po pravnosnažnosti presude sa oduzetim predmetom postupiti u skladu sa odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Oštećeni AA i BB su za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu. Određeno je da troškove krivičnog postupka snosi okrivljeni, a o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem, shodno odredbi člana 262. stav 2. ZKP.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 520/25 od 24.11.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenog Vladimira Vilimonovića i potvrđena je presuda Višeg suda u Kruševcu K.9/24 od 14.08.2025. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Vladimira Vilimonovića - advokat Marko Nikolić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da preinači pravnosnažne presude Višeg suda u Kruševcu K.9/24 od 14.08.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 520/25 od 24.11.2025. godine u pogledu pravne ocene dela, tako što će inkriminisane radnje okrivljenog opisane u izreci prvostepene presude pravno kvalifikovati kao krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ u sticaju sa krivičnim delom laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ ili kao krivično delo ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ u sticaju sa krivičnim delom laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuditi ga na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju ili da ukine u celini prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, branilac okrivljenog Vladimira Vilimonovića u podnetom zahtevu ističe da je sud pogrešno pravno kvalifikovao krivičnopravne radnje okrivljenog kao krivično delo teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) KZ, budući da se po stavu branioca u krivičnopravnim radnjama okrivljenog mogu steći samo zakonska obeležja krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ u sticaju sa krivičnim delom laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ ili eventualno zakonska obeležja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ u sticaju sa krivičnim delom laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ. U prilog svog stava branilac ističe da kako u inkriminisanim radnjama okrivljenog ne postoji svest, htenje i volja, odnosno ne postoji jedinstveni umišljaj da se više lica liši života, to stoga u konkretnom slučaju nije ostvarena neophodna zakonska kvalifikatorna okolnost za postojanje krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) u vezi člana 30. KZ.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Krivično delo teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 11) Krivičnog zakonika („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 35/2019 od 21.05.2019. godine, sa stupanjem na snagu dana 01.12.2019. godine) čini lice koje sa umišljajem liši života više lica, a ne radi se o ubistvu na mah, ubistvu deteta pri porođaju ili lišenju života iz samilosti.
Imajući u vidu citirani zakonski opis bića krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 11) KZ, to iz činjeničnog opisa krivičnog dela utvrđenog u izreci pravnosnažne prvostepene presude i to da je okrivljeni Vladimir Vilimonović „... u stanju smanjene uračunljivosti, ali ne i bitno, svestan činjenice da čini zabranjene radnje koje predstavljaju krivično delo, čije je izvršenje i hteo, pokušao da liši života više lica i to tako što je provalivši ulazna vrata porodične kuće oštećenog BB... prvo pokušao da liši života oštećenu AA, tako što ju je nožem dužine sečiva 20 cm ubo u predelu prednje desne strane grudnog koša, nanevši joj tešku telesnu povredu izraženu ubodnom ranom u predelu prednje desne strane grudnog koša u nivou između prvog i drugog desnog rebra skoro neposredno sa pripojem ovih rebara sa telom grudne kosti, čiji je ulazni otvor crtastog izgleda dužine 27 cm, najveće širine do 2 cm, koja je svojim kanalom presecala kožu, potkožno masno tkivo, veliki drudni mišić, međurebarni mišić, ulazeći u grudnu duplju, nastavljajući dalje u prednji deo gornjeg desnog plućnog režnja, da bi zatim nasrnuo i na oštećenog BB koga je takođe pokušao da liši života, na način što je istim nožem pokušao da ga ubode u predelu grudi, ali je oštećeni dohvatio jednu stolicu sa namerom da se njome zaštiti, nakon čega je optuženi podigao nož zamahnuvši prema oštećenom sa namerom da ga ubode u glavu, ali ga je oštećeni BB jednom rukom uhvatio za ruku u kojoj je držao nož i na taj način uspeo da izbegne direktan ubod, pa ga je okrivljeni Vilimonović tada ubo u predelu tragusa leve ušne školjke, nanevši mu laku telesnu povredu koja je bila izražena crtastom oguljotinom kože i ubodnom ranom leve ušne školjke, pa ga je oštećeni tada uhvatio i drugom rukom za ruku u kojoj je držao nož, oborio na pod i ruku optuženog u kojoj se nalazio nož, udarao o pod sa namerom da optuženi ispusti nož, da bi se u jednom momentu oštrica noža odvojila od drške, pa kada je to okrivljeni Vilimonović video, pustio je nož iz ruke i pobegao sa lica mesta“, a u vreme i mestu bliže opisanom u izreci presude, po nalaženju Vrhovnog suda, jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljenog Vladimira Vilimonovića stiču sva bitna zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) u vezi člana 30. KZ, za koje je on optužen i pravnosnažno oglašen krivim.
Suprotno iznetim navodima zahteva branioca okrivljenog, po nalaženju Vrhovnog suda, u činjeničnom opisu krivičnog dela utvrđenom u izreci pravnosnažne prvostepene presude jasno je opisan pokušaj lišenja života više lica i to oštećenih BB i AA od strane okrivljenog Vladimira Vilimonovića, bez obzira što je kritičnom prilikom oštećena AA zadobila tešku telesnu povredu, a oštećeni BB laku telesnu povredu. Naime, imajući u vidu sve radnje koje je okrivljeni kritičnom prilikom preduzeo i to provaljivanje ulaznih vrata porodične kuće oštećenih, te najpre ubadanje nožem oštećene AA u predelu grudnog koša, a zatim i u više navrata zamahivanje nožem prema oštećenom BB pokušavajući najpre da ga ubode u predelu grudi, da bi potom podigao nož i krenuo da ga ubode u glavu, ali je oštećeni uspeo da izbegne direktan ubod, pa ga je okrivljeni ubo u predelu tragusa leve ušne školjke, a koje radnje okrivljenog su bliže opisane u izreci presude, te imajući pri tome u vidu lokaciju povreda oštećenih koje se nalaze u vitalnim delovima tela i to u predelu grudnog koša oštećene AA i u predelu glave oštećenog BB, kao i imajući u vidu sredstvo kojim su povrede nanete oštećenima i to nožem dužine sečiva od 20 cm koji nesporno predstavlja sredstvo podobno da prouzrokuje teška telesna oštećenja koja mogu dovesti do smrtne posledice, to je jasno i očigledno da je umišljaj okrivljenog Vladimira Vilimonovića obuhvatao lišenje života više lica i to oštećenih BB i AA kao posledicu krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 11) KZ, odnosno da je okrivljeni bio svestan činjenice da na način kojim nožem dužine sečiva 20 cm ubada oštećene u vitalne delova tela, iste može lišiti života i da je to i hteo, ali do posledice krivičnog dela - nastupanja smrti dvoje oštećenih lica nije došlo usled reakcije oštećenog BB koja je bliže opisana u izreci presude.
Sledstveno svemu napred navedenom, po nalaženju Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju sud je pravilno primenio krivični zakon pravnom kvalifikacijom krivičnopravnih radnji okrivljenog kao krivično delo teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) u vezi člana 30. KZ, pa se stoga neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na štetu okrivljenog.
U ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog svojim navodima samo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu dokaza datu od strane suda vezano za postojanje direktnog umišljaja na strani okrivljenog da kritičnom prilikom liši života oštećene BB i AA, polemišući pri tome sa razlozima i zaključcima koje su nižestepeni sudovi u vezi navedenog dali u pobijanim pravnosnažnim presudama, te dajući sopstvenu ocenu izvedenih dokaza iz koje po braniocu proizilazi da nijedan izvedeni dokaz ne ukazuje na nesumnjiv način da je kod okrivljenog u konkretnom slučaju postojao umišljaj za izvršenje krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) u vezi člana 30. KZ, a što sve ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa stoga Vrhovni sud ove navode zahteva branioca okrivljenog nije posebno ni razmatrao.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vladimira Vilimonovića - advokata Marka Nikolića, to je Vrhovni sud na osnovu člana 491. stav 1. ZKP navedeni zahtev branioca okrivljenog odbio kao neosnovan.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
