
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2965/2025
22.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u pravnoj stvari tužioca Preduzeće za telekomunikacije „Telekom Srbija“, a.d. Beograd, protiv tuženog AA, iz ..., čiji je punomoćnik Filip Spalević, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1496/24 od 08.08.2024. godine, u sednici održanoj dana 22.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1496/24 od 08.08.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1496/24 od 08.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 1496/24 od 08.08.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 5439/18 od 08.08.2023. godine, kojom je odlučeno da se održava na snazi zaključak o izvršenju javnog izvršitelja I IVK 1607/15 od 02.09.2015. godine, u delu kojim je obavezan tuženi da tužiocu isplati iznos od 9.418,02 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose od datuma dospelosti, do isplate, i obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 74.200,00 dinara, dok je stavljena van snage, odluka o troškovima sadržana u zaključku javnog izvršitelja I IVK 1607/15 od 02.09.2015. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povred postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... i 10/23 - drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženih kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ni potreba novog tumačenja prava. Radi se o parnici radi duga, koji tuženi kao korisnik telekomunikacionih usluga nije izmirio, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od okolnosti i utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Revizijom se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta je predviđena isključivo za pitanja materijalnog prava, pa je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenja uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pored toga, tuženi u reviziji nije pružio dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba (predlog za izvršenje) u ovoj pravnoj stvari, radi duga, podneta je 02.08.2015. godine, a vrednost predmeta spora je 9.418.02 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
