Rev2 2988/2024 3.5.17

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2988/2024
28.01.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Sonja Krnić, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog komunalnog preduzeća „Komunalac JP“, Inđija, čiji je punomoćnik Tamara Protić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 943/24 od 12.06.2024. godine, u sednici održanoj 28.01.2026. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 943/24 od 12.06.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 943/24 od 12.06.2024. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P1 48/23 od 04.04.2024. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev, poništeno rešenje tuženog od 04.01.2023. godine kojim je otkazan ugovor o radu tužilji, obavezan tuženi da tužilju vrati na rad i da joj naknadi troškove spora od 150.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11...18/20, u daljem tekstu: ZPP), i ocenio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je ... tehničar sa srednjom stručnom spremom i od 2017. godine do 04.01.2023. godine, bila zaposlena kod tuženog na neodređeno vreme na poslovima inkasanta koji se bavi dostavom računa, sređivanjem kućnih brojeva, prebacivanjem računa sa preminulih na žive korisnike, uvođenjem novih korisnika i podnošenjem opomena pred utuženje. Rešenjem tuženog o otkazu ugovora o radu broj .. od 04.01.2023. godine, tužilji je otkazan ugovor o radu broj ... od 10.12.2018. godine, sa pripadajućim aneksima. U obrazloženju je navedeno da je rešenje doneto usled organizacionih promena kod tuženog zbog kojih je došlo do prestanka potrebe za radom zaposlene, a da tuženi nije mogao tužilji da obezbedi rad na drugim odgovarajućim poslovima prema stručnoj spremi i radnoj sposobnosti. Pre donošenja spornog rešenja o otkazu ugovora o radu nije vršena bilo kakva prethodna kontrola, vanredna kontrola ili nadzor, protiv tužilje nisu vođeni disciplinski postupci, niti je bilo pritužbi na njen rad. Kod tuženog je bilo zaposleno pet inkasanata, koji su svi imali duži radni staž od tužilje, a prema tvrđnji tuženog, inkasanti rade timski međusobnim dogovorom te se ne mogu vrednovati posebno. Odlukom o izmenama odluke o broju izvršilaca broj 5897 od 23.12.2022. godine broj izvršilačkih pozicija na radnom mestu inkasanta smanjen sa pet na četiri. Istom odlukom povećan je broj izvršilačkih pozicija za pomoćnika na auto smećaru sa 12 na 20, za radnika za održavnje komunalnih objekata i komunalne opreme sa 2 na 3 i građevinskog radnika sa 1 na 2 izvršioca. Navedena odluka je doneta bez izmene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog. Kao kriterijum zbog kojeg je tužilja proglašena za tehnološki višak primenjena je visina troškova otpremnine, s obzirom da tužilja ima manje radnog staža kod tuženog u odnosu na ostale zaposlene na mestu inkasanta. Po osnovu sedam ugovora o radu, zaključenih u periodu od 23.12.2022. godine do 23.03.2023. godine kod tuženog su zapošljavana nova lica na radnim mestima za koja je propisana srednja stručna sprema ili niža stručna sprema.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. i člana 182. Zakona o radu, ocenio da je pobijano rešenje o otkazu nezakonito, poništio rešenje i obavezao tuženog da tužilju vrati na rad, a drugostepeni sud je prihvatio ovakvo stanovište kao pravilno i na zakonu zasnovano. Po oceni nižestepenih sudova, tuženi je ovlašćen da izvrši organizacione promene u broju izvršilaca na određenim radnim mestima, nakon što utvrdi da se posao na tom radnom mestu mogao obavljati i sa manjim brojem izvršilaca, te je ta ocena u isključivoj nadležnosti tuženog kao poslodavca. Međutim, u situaciji kada se određeni poslovi obavljaju od strane više izvršilaca u skladu sa postojećom sistematizacijom nakon što je odlukom smanjen broj izvršilaca na radnom mestu inkasanta, odluku o tome kome od više zaposlenih na tom radnom mestu će biti otkazan ugovor o radu, tuženi je morao da donese na osnovu unapred određenih kriterijuma koji isključuju proizvoljnost, voluntarizam i diskriminaciju. Okolnost da tužilja ima najkraći staž kod tuženog, usled čega je tuženi imao manji trošak po osnovu isplate otpremnine, po pravilnoj oceni nižestepenih sudova ne može se smatrati opravdanim i jedinim kriterijumom na osnovu kojeg će se odrediti kome od više zaposlenih će prestati radni odnos. Osim toga, da bi otkaz ugovora o radu bio zakonit potrebno je da je za radom određenog zaposlenog prestala potreba u objektivnom smislu, tj. da je za obavljanjem poslova koje je zaposleni obavljao prestala potreba, a da poslodavac nije imao mogućnost da ga rasporedi na druge poslove za koje zaposleni ima stručne kvalifikacije i radne sposobnosti, a iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je samo nakon devet dana od otkaza ugovora o radu tužilji kod tuženog zaposleno drugo lice na mestu blagajnika za koji posao je propisana ista stručna sprema koju ima i tužilja, te da tuženi nije dokazao da je pokušao da primeni mogućnost raspoređivanja tužilje na drugo radno mesto u okviru postojeće sistematizacije na kojoj je povećan broj izvršilačkih radnih mesta.

Vrhovni sud prihvata ovakav zaključak nižestepenih sudova kao pravilan i na zakonu zasnovan.

Cenjeni su navodi revizije da je jedini kriterijum koji je tuženi mogao da primeni visina otpremnine koju treba da plati radniku koji bude proglašen za višak a da je ona za tužilju bila najmanja jer je najkraće radila kod tuženog, ali ovi navodi nisu osnovani s obzirom da je poslodavac koji na određenom radnom mestu koje se ne ukida, što je ovde slučaj, namerava da smanji broj izvršilaca, u obavezi je da pruži jasne parametre, tj. da primeni objektivne kriterijume na osnovu kojih je utvrdio da su baš ti zaposleni, u ovom slučaju tužilja, pokazali lošije rezultate u radu, zbog čega baš njima radni odnos treba da prestane. Pre odluke o tome kojim će konkretno zaposlenima prestati radni odnos, poslodavac je dužan da sprovede pravičan i transparentan postupak procene svih okolnosti koje utiču na odluku o tome kome od zaposlenih treba da prestane radni odnos, što je u ovom slučaju izostalo.

Cenjeni su navodi revizije da je tuženom bilo ekonomski isplatljivije da tužilju proglasi za višak zaposlenih jer je ona kod tuženog radila kraće od ostalih radnika na istom radnom mestu pa je za nju otpremnina bila najmanja, ali ovi navodi ne mogu biti od uticaja na donošenje drugačije odluke, s obzirom da okolnost o tome šta je tuženom ekonomski isplatljivije ne može predstavljati kriterijum za proglašenje određenog radnika viškom, jer ocena o tome ko od radnika predstavlja višak zavisi od njegovih radnih sposobnosti i zalaganja na radu.

Cenjeni su i ostali navodi revizije ali nisu posbeno obrazlagani jer se njima ponavljaju žalbeni navodi.

Kako tuženi pre donošenja otkaza o radu tužilji kao tehnološkom višku nije sproveo zakonit postupak u kome je utvrđeno da je baš tužilja od svih radnika na istom radnom mestu tehnološki višak, to je pobijana presuda potvrđena primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP, kao u izreci presude.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković