
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 289/2026
01.07.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Dragan Milanović iz ..., protiv tuženog JKP „ Drugi oktobar“, Vršac, čiji je punomoćnik advokat Tatjana Kostić iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2517/25 od 22.09.2025. godine, u sednici održanoj 01.07.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv potvrđujućeg dela presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2517/25 od 22.09.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv potvrđujućeg dela presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2517/25 od 22.09.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vršcu P1 13/25 od 02.06.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime neisplaćene naknade za dolazak i odlazak sa rada, isplati ukupno 352.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od 16.000,00 dinara počev od 09.05.2023. godine do isplate, kao da mu isplati troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 71.420,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2517/25 od 22.09.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude i predmet u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Protiv potvrđujućeg dela navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, ukazujući na odredbu člana 404. ZPP.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23-drugi zakon), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata uvećane, a neisplaćene naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada, zbog promene mesta prebivališta tužioca, te je ocenjeno da je tužbeni zahtev neosnovan. O ovom pravu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu relevantnih odredbi materijalnog prava, i to odredbe člana 118. stav 1. tačka 3. Zakona o radu, a na osnovu konkretno utvrđenog činjeničnog stanja, koja ne zahteva ni novo, niti drugačije tumačenje.
Na osnovu iznetog, u konkretnom slučaju ne postoje potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu iz radnog odnosa dozvoljenost revizije se ceni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 14.03.2025. godine, a vrednost predmeta spora je 352.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je doneo odluku kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
