Rev2 429/2024 3.5.22.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 429/2024
03.07.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Alen Tomšik, advokat u ..., protiv tuženog „Knjaz Miloš“ a.d. sa sedištem u Aranđelovcu, čiji je punomoćnik Aleksandar Bugarin, advokat u ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1591/23 od 15.11.2023. godine, u sednici veća održanoj 03.07.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1591/23 od 15.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1223/22 od 07.03.2023. godine, u stavu prvom izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu Ugovora o radu broj 01-2367 od 15.12.2020. godine. U stavu drugom izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 147.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1591/23 od 15.11.2023. godine u stavu prvom izreke preinačena je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1223/22 od 07.03.2023. godine, tako što je usvojen tužbeni zathev tužioca i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu Ugovora o radu broj 01-2367 od 15.12.2020. godine i odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova postupka u iznosu od 147.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 134.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. U stavu drugom izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova žalbenog postupka isplati 33.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužilac je odgovorio na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu pravnosnažnu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23-drugi zakon) i ocenio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu učinjene ni druge bitne povrede postupka koje mogu biti revizijski razlog prema članu 407. stav 1. tačka od 1. do 3. ZPP. Revident pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda postupka koje po prirodi stvari mogu biti učinjene samo pred prvostepenim sudom, pa su stoga nedozvoljen revizijski navod.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na osnovu ugovora o radu na neodređeno vreme od 06.05.2005. godine kojim je bio raspoređen na poslove „...“ Novi Sad RJ Knjaz II sa mestom rada u Novom Sadu. Tužilac i tuženi su potom zaključili više sukcesivnih aneksa ugovora o radu. Dana 12.08.2013. godine zaključen je Aneks ugovora o radu 01-2/702 prema kome je tužilac obavljao poslove ..., Odeljenje regionalne prodaje Sever, Sektor prodaje. Dana 08.06.2016. godine parnične stranke su zaključile Aneks ugovora o radu broj 01-2/916, kojim je tužilac premešten na poslove ... za Novi Sad sa okolinom u Sektoru prodaje, Odeljenje regionalne prodaje Sever. Tužilac i tuženi su potom 08.11.2018. godine zaključili Aneks ugovora o radu broj 01-2/1104 kojim je regulisano da stranke vrše izmenu aneksa ugovora o radu broj 01-2/916 od 08.06.2016. godine i Aneksa ugovora o radu broj 01-2/702 od 12.08.2013. godine, da je predmet ovog aneksa usklađivanje poslova koje zaposleni obavlja sa izvršenim organizacionim promenama i izmenama elemenata za utvrđivanje osnovne zarade radnog učinka, naknade zarade, uvećane zarade i drugih primanja zaposlenog, te da zaposleni obavlja poslove ... za regiju Sever u Sektoru prodaje, TT odeljenje regionalne prodaje Sever. Tužilac je 04.01.2019. godine podneo tužbu protiv tuženog radi poništaja Aneksa ugovora o radu od 08.11.2018. godine. Osnovni sud u Novom Sadu je pod brojem P1 7/19 od 09.12.2019. godine doneo presudu kojom je usvojio tužbeni zahtev i poništio sporni aneks, a koja presuda je potvrđena presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 940/20 od 19.10.2020. godine. Dana 14.02.2019. godine, tuženi je doneo Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kojim je u članu 3. poglavlje „Brisanje postojećih poslova“ tačka 7. 1. propisano da se brišu poslovi pod rednim brojem 2 „... za Novi Sad sa okolinom“. Dana 01.12.2018. godine tuženi i BB zaključili su Aneks ugovora o radu kojim je predviđeno da zaposleni obavlja poslove ... za Južnobački okrug – Sektor prodaje TT odeljenje regionalne prodaje Sever počev od 25.02.2019. godine. BB je obavljao identične poslove u periodu dok je tužilac bio na bolovanju. Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog od 25.02.2020. godine u TT odeljenju regionalne prodaje Sever predviđene su između ostalog radna mesta ... za severni deo Bačke i Banata, broj izvršilaca 1, ... za Mačvu, broj izvršilaca 1, ... za Bački okrug, broj izvršilaca 1, ... za Srem, broj izvršilaca 1. Opis poslova, odnosno radne obaveze, zadaci i odgovornosti, zahtevana stručna sprema i drugi posebni uslovi/zahtevi za rad, identični su za sva radna mesta ...a, odnosno i za radno mesto ... za Novi Sad i okolinu i radna mesta ... za Čačak i Užice, ... za severni deo Bačke i Banati, ... za Mačvu, ... za Južnobački okrug i ... za Srem. Pravilnikom o izmenama i dopunama pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 18.12.2020. godine, pod nazivom „Brisanje postojećih poslova“ pod tačkom 2. i 1. propisano da se brišu poslovi pod rednim brojem 5 „... za Srem“. Dana 01.12.2020. godine tuženi je uputio tužiocu obaveštenje o ponudi za zaključenje aneksa ugovora, te aneks ugovora o radu broj 01-22645 od 01.12.2020. godine. Obaveštenje i Aneks se odnose na ponudu za premeštaj na poslove ... za Čačak i Užice od 30.11.2020. godine uz obrazloženje da za poslovima ... za Novi Sad i okolinu ne postoji potreba kod poslodavca i da su iste ukinute Pravilnikom o izmenama i dopunama pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova. U ponudi je navedeno da se vrši promena mesta rada, jer je ponuđeno mesto rada Čačak, što je udaljenost veća od 50km od Novog Sada, koje je radno mesto tužilac može biti premešten samo uz svoju saglasnost, a odbijanje ponude ne predstavlja osnov za otkaz ugovora o radu od strane poslodavca. Tužiocu je prilikom ponude navedenih poslova rečeno da mu za rad u Čačku i Užicu neće biti obezbeđen smeštaj, ali će imati obezbeđeno službeno vozilo i gorivo. Dana 06.12.2020. godine putem email tužilac je obavestio tuženog da neće potpisati ponuđeni aneks ugovora o radu za poziciju ... za Čačak i Užice, iz razloga jer ima pouzdanu informaciju da će radno mesto na poziciji ... u TT kanalu za teritoriju Srem biti upražnjeno. Tuženi je 14.12.2020. godine doneo odluku o rešavanju viška zaposlenih čiju sadržinu prvostepeni sud utvrđuje na strani 7. i 8. prvostepene presude. Rešenjem o otkazu Ugovora o radu broj 01-2367 od 15.12.2020. godine tužiocu je prestao radni odnos, jer su zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena ukinuti poslovi koje je zaposleni obavljao, te je postala potreba za radom zaposlenog, a nema mogućnosti za njegovim daljim radnim angažovanjem na drugim ili sličnim poslovima. Zaposlenom je utvrđeno pravo na otpremninu zbog prestanka radnog odnosa po osnovu viška zaposlenih u iznosu od 529.139,00 dinara koji će mu biti isplaćeni 15.12.2020. godine, dok će do dana prestanka radnog odnosa, najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa zaposlenom biti isplaćene zarade, naknade zarade i druga primanja koja je ostvarivao u skladu sa Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu do dana prestanka radnog odnosa, saglasno odredbama člana 186. Zakona o radu. Obrazloženje navedenog rešenja je po svojoj sadržini identično sa Odlukom o rešavanju viška zaposlenih od 14.12.2020. godine, te su citirani članovi 179. stav 5. Zakona o radu i članovi 153. do 158. istog zakona, prema kojima poslodavac nije u obavezi da donese Program rešavanja viška zaposlenih, te s obzirom da su poslovi koje je zaposleni obavljao ukinuti, nisu postojali uslovi za primenu kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih. Odluku o rešavanju viška zaposlenih od 14.12.2020. godine i rešenje o otkazu Ugovora o radu od 15.12.2020. godine tužilac je primio 15.12.2020. godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom odredbi članova 171, 172. i 179. stav 5. Zakona o radu odbio tužbeni zahtev kojim je traženo da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu Ugovora o radu od 15.12.2020. godine, smatrajući da je tuženi u toku postupka dokazao da je postojao opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca iz člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, s obzirom da je ukinuto radno mesto ... za Novi Sad i okolinu na kojem je tužilac bio zaposlen izmenom Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 14.02.2019. godine, a sve zbog potrebe procesa i organizacije rada, kao i zbog racionalizacije u poslovanju tuženog.

Drugostepeni sud nije prihvatio zaključak prvostepenog suda da su poslovi koje je tužilac obavljao kod tuženog pod nazivom ... za Novi Sad sa okolinom ukinuti, odnosno da su prestali da se obavljaju. Drugostepeni sud smatra da su radna mesta ... za Novi Sad sa okolinom i ... za Južnobački okrug, na koje je Aneksom ugovora o radu raspoređen BB u suštini dva ista radna mesta, a da je došlo samo do promene naziva radnog mesta, ali su suštinski poslovi ostali nepromenjeni, što jasno proizilazi iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda da su opis poslova, odnosno radne obaveze, zadaci i odgovornosti, zahtevana stručna sprema i drugi posebni uslovi identični i za radno mesto ... za Novi Sad sa okolinom i radno mesto ... za Južnobački okrug. Pri tom, prema odredbi člana 12. tačka 6. Uredbe o upravnim okruzima („Službeni glasnik RS“, br. 15/2006) Južnobački upravni okrug formiran upravo za Grad Novi Sad i teritoriju nekoliko opština. Stoga je drugostepeni sud prvostepenu presudu preinačio i usvojio tužbeni zahtev tužioca.

Po oceni Vrhovnog suda pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo.

Nasuprot navodima revidenta, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno je drugostepeni sud zaključio da je pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu nezakonito. Pri činjeničnom utvrđenju da su poslovi radnog mesta ... za Novi Sad sa okolinom i ... za južnobački okrug isti poslovi sa dva različita naziva, da je poništajem aneksa ugovora o radu od 08.11.2018. godine tužiocu bio na snazi Ugovor o radu za radno mesto ... za Novi Sad sa okolinom, koje radno mesto je fiktivno ukinuto, a poslovi tog radnog mesta nastavili da se obavljaju pod nazivom ... za Južnobački okrug, da je tuženi zaposlio počev od 25.02.2019. godine na te poslove drugo lice, pravilno je drugostepeni sud zaključio da je u toj situaciji tuženi bio dužan da vrednuje zaposlene koji su obavljali iste poslove odnosno tužioca i BB i da je tek nakon vrednovanja zaposlenih mogao da donese zakonito rešenje o otkazu ugovora o radu.

Vrhovni sud je stanovišta da poslovi koje je tužilac radio pod radnim mestom ... za Novi Sad sa okolinom nisu faktički ukinuti, već su nastavili da se obavljaju pod nazivom ... za Južnobački okrug, pa je tuženi u toj situaciji bio dužan da zaposlene izloži konkrurenciji i odluči koji od njih će biti tehnološki višak.

Dakle, zakon razlikuje dve situacije i to, jednu, kada zbog nastalih promena dođe do ukidanja određenih radnih mesta i prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla i drugu kada dođe do smanjenja obima posla i time do smanjenog broja izvršilaca na određenim poslovima. U drugom slučaju, kako je pravilno zaključio drugostepeni sud, potrebno je da se izvrši izbor zaposlenih koji su višak i za čijim radom je prestala potreba. Za tu vrstu vrednovanja potrebno je da postoje određeni kriterijumi koji će da spreče svaku proizvoljnost i voluntarizam.

Pravilno je nasuprot navodima revidenta drugostepeni sud ocenio da opravdanost zakonskog razloga za otkaz ugovora o radu zaposlenom od strane poslodavca moraju da postoje stvarne i objektivne okolnosti, jer poslodavac nema diskreciono ovlašćenje da bez kriterijuma odluči koji zaposleni predstavljaju višak.

Ostalim navodima revidenta pobija se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što nije dozvoljen revizijski razlog u smislu odredbe člana 407. stav 2. ZPP.

Iz svega iznetog, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković