
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20335/2024
11.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Mastilović, Vladislave Milićević, Mirjane Andrijašević i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca „City facility“ d.o.o. Beograd, čiji su punomoćnici Dušan Lazarević, advokat iz ... i Goran Vujičić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Jelić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12456/19 od 07.03.2024. godine, u sednici održanoj 11.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12456/19 od 07.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12456/19 od 07.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 2779/17 od 18.02.2019. godine, stavom prvim izreke, ukinut je zaključak o izvršenju izvršitelja Aleksandra Vulovića I.Ivk 4513/14 od 26.12.2014. godine. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime duga isplati ukupno 4.377,72 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na opredeljene pojedinačne iznose sa datumima dospelosti bliže kao u tom stavu, kao i da na ime troškova izvršnog postupka plati 10.680,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 38.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 12456/19 od 07.03.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 2779/17 od 18.02.2019. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj primenom odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...10/23 – dr.zakon, u daljem tekstu ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Pobijanom pravnosnažnom presudom, odlučeno je o tužbenom zahtevu za isplatu duga po osnovu pruženih usluga za održavanje stambene zgrade na osnovu ugovora zaključenog između skupštine stanara predmetne stambene zgrade i tužioca, za koje usluge je tužilac tuženom dostavljao račune, koje tuženi nije platio, te je zahtev usvojen shodno odredbi člana 17. i 262. Zakona o obligacionim odnosima. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tuženog ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na suprotne odluke, a odluke nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5 i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Predlog za izvršenje na osnovu verodostojene isprave je podnet dana 25.12.2014. godine. Vrednost predmeta spora je 4.377,72 dinara, a spor je vođen po pravilima spora male vrednosti.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Marina Milanović s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
