
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16507/2024
17.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Ilije Zindovića, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Mirjane Andrijašević, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Šebeković, advokat iz ..., protiv tuženog Akcionarskog društva za osiguranje „TRIGLAV OSIGURANJE“ Beograd, čiji je punomoćnik Nera Stevović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 760/23 od 26.03.2024. godine, u sednici održanoj 17.07.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 760/23 od 26.03.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 760/23 od 26.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru P 668/23 od 17.10.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha isplati 35.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 09.12.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca za veće potraživanje od iznosa dosuđenog stavom prvim izreke do traženih 100.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 71.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Gž 760/23 od 26.03.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tuženog pa je preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Pazru P 668/23 od 17.10.2023. godine tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha isplati 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 09.12.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 101.800,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite o kojoj je odlučeno pobijanom presudom je naknada nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha usled saobraćajne nezgode u kojoj je učestvovao vlasnik vozila osiguranog kod tuženog. O ovom pravu tužioca i visini tražene naknade odlučeno je na osnovu činjenica utvrđenih izvedenim dokazima i njihovom ocenom, primenom člana 200. Zakona o obligacionim odnosima. Navodi revidenta usmereni su na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu izvedenih dokaza u konkretnom slučaju. U reviziji se ne navodi pravno pitanje koje je od opšteg interesa ili je u interesu ravnopravnosti građana, a uz reviziju nisu priložene presude donete u istim činjenično- pravnim sporovima koje bi, zbog drugačijeg presuđenja, opravdavale potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Razlozi pobijanja drugostepene presude ne nameću potrebu odlučivanja ni radi novog tumačenja prava, a bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu razlog zbog kojeg posebna revizija može da se izjavi.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. Zakona parničnom postupku propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi naknade nematerijalne štete tužilac je podneo 31.12.2021. godine a vrednost predmeta spora je 100.000,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da protiv odluke drugostepenog suda, u ovoj vrsti spora revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je, prilikom odlučivanja imao u vidu da je pobijanom odlukom preinačena, prvostepena presuda u kom slučaju bi revizija bila uvek dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali kako specijalno pravilo u sporovima male vrednosti iz člana 467. ZPP, kakav je spor i ove pravne stvari, isključuje primenu opštih pravila, revizija nije dozvoljena.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
