Rev2 592/2025 3.19.1.26.1.4; 3.5.15

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 592/2025
13.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Irene Vuković i Radoslave Mađarov članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Kuljak advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Hammeum“ Prokuplje u likvidaciji, koga zastupa Gradski pravobranilac Grada Prokuplja, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2334/2024 od 07.08.2024. godine, na sednici održanoj 13.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2334/2024 od 07.08.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2334/2024 od 07.08.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P1 290/21 od 26.04.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan je tuženi da mu na ime solidarne pomoći isplati 41.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2021. godine pa do isplate, dok je odbijen kao neosnovan deo tužbenog zahteva koji se odnosi na traženu isplatu razlike na ime manje isplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.10.2018. pa do 31.12.2020. godine sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene iznose od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 95.640,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2334/2024 od 07.08.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Prokuplju P1 290/21 od 26.04.2024. godine, u odbijajućem delu stava prvog izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke, i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv stava prvog izreke pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, ukazujući na potrebu razmatranja pitanja od opšteg interesa i pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao i ujednačavanja sudske prakse.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011 ... 10/2023) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocu na ime manje isplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora u periodu od 01.10.2018. do 31.12.2020. godine. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužioca odbijen zasnovana je na odredbi člana 118. stav 1. tačka 6. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br 24/2005 ... 95/2018), i pravilnoj primeni odredbe člana 66. stav 1. Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 27/2015... 94/2019-aneks 3) i člana 77. Pravilnika o radu tuženog od 11.06.2016. godine, a kod utvrđenja da je tuženi pravilno obračunao i isplatio tužiocu regres za korišćenje godišnjeg odmora u spornom periodu, prema prosečno isplaćenoj zaradi po zaposlenom u Republici Srbiji i poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike za prethodnu godinu. Ukazivanje tužioca na bitnu povredu odredaba parničnog postupka je bez uticaja na odlučivanje, imajući u vidu da to nije razlog za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Tužilac u reviziji ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu veštačenja, što takođe nije razlog za izjavljivanje posebne revizije, a kako uz reviziju nisu priložene odluke sudova kao dokaz različitog postupanja u bitno istovrsnoj činjeničnoj situaciji, to po oceni Vrhovnog suda ne postoje ni druga pravna pitanja koja bi u konkretnom slučaju opravdavala odlučivanje o izjavljenoj reviziji kao o posebnoj, pa je iz navedenih razloga odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima revizija nije dozvoljena, osim kada se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje. Tada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela, u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Tom odredbom Zakona, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 30.11.2021. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 16.500,00 dinara.

Imajući u vidu da ovo nije parnica u radnom sporu koja za predmet ima zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, kod kojih je revizija uvek dozvoljena, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković