
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 316/2016
09.03.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca D.P. iz B., čiji je punomoćnik D.O., advokat iz B., protiv tuženog Preduzeća N. AD, sa sedištem u N.S., koga zastupa B.G., advokat iz B., radi utvrđenja i poništaja aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2566/14 od 10.09.2015. godine, u sednici održanoj 09.03.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2566/14 od 10.09.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2440/11 od 13.11.2013. godine, stavom prvim izreke, odbačena je kao neblagovremena tužba tužioca u delu kojim je tražio da se kao nezakonit poništi aneks br. 7 ugovora o radu od 26.04.2011. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da su apsolutno ništavi aneksi ugovora o radu zaključeni između tužioca kao zaposlenog i tuženog kao poslodavca: aneks br. 6 ugovora o radu od 10.02.2011. godine i aneks br. 7 ugovora o radu od 26.04.2011. godine. Stavom trećim izreke, usvojen je eventualni tužbeni zahtev, pa je poništen kao nezakonit aneks br. 6 ugovora o radu od 10.02.2011. godine, zaključen između tužioca kao zaposlenog i tuženog kao poslodavca. Stavom četvrtim izreke, odbačena je kao neuredna tužba tužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad na radno mesto poslovođe na Benzinskoj pumpi u Ul. … – region B.. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka od 87.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 13.11.2013. godine do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2566/14 od 10.09.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2440/2011 od 13.11.2013. godine, u stavu prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u stavu četvrtom i petom izreke i predmet je u tom delu vraćen Prvom osnovnom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom primenom člana 395. ZPP (pogrešno označeno kao 404. ZPP), zbog potrebe ujednačenja sudske prakse.
Rešenjem R4 116/15 od 18.12.2015. godine Apelacioni sud u Beogradu nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o izjavljenoj reviziji primenom člana 395. ZPP.
Prema članu 395. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom po odredbama člana 394. ovog Zakona, kad je po oceni apelacionog suda o dopuštenosti ove revizije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ujednači sudska praksa ili kad je potrebno novo tumačenje prava.
I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije u ovom sporu nisu ispunjeni, jer je po ovom pravnom pitanju ujednačena praksa sudova, a ne postoje ni okolnosti koje iziskuju novo tumačenje prava, niti se radi o potrebi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 439. ZPP, u parnicama iz radnih odnosa revizija je dozvoljena samo u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, a van ovih sporova, ako se tužba odnosi na potraživanje u novcu primenjuju se odredbe o dozvoljenosti revizije iz novelirane odredbe člana 394. ZPP.
Predmet ovog radnog spora je zahtev tužioca za utvrđenje ništavosti i poništaja aneksa ugovora o radu kojim je suštinski tužilac premešten na drugo radno mesto.
Kako zahtev za utvrđenje ništavosti i poništaja aneksa ugovora o radu kojim je tužilac raspoređen na drugo radno mesto, ne predstavlja spor iz člana 439. ZPP, gde je revizija uvek dozvoljena, Vrhovni kasacioni sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
Na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović,s.r.

.jpg)
