
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1723/2015
30.05.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca D.L. iz N., čiji je punomoćnik M.S., advokat iz N., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž1 32/15 od 15.06.2015. godine, u sednici održanoj 30.05.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž1 32/15 od 15.06.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Nišu P1 1245/12 od 19.11.2014. godine odbijen je predlog tužioca kojim je tražio ponavljanje postupka koji je vođen pred Osnovnim sudom u Nišu i prvnosnažno okončan presudom P1 1245/12 od 15.10.2013. godine.
Rešenjem Višeg suda u Nišu Gž1 32/15 od 15.06.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Nišu P1 1245/12 od 19.11.2014. godine.
Protiv drugostepenog rešenja tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 420. st. 1. i 2. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11), obzirom da je postupak pokrenut i pravnosnažno okončan u vreme važenja navedenog Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema stanju u spisima, tužba u ovoj parnici podneta je 11.06.2012. godine, radi isplate zarade po osnovu prekovremenog rada, smenskog rada, rada noću i rada u vreme državnih i verskih praznika za period od 01.06.2009. godine do 31.11.2011. godine, ukupno 275.370,68 dinara. Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1245/12 od 15.10.2013. godine odbijen je tužbeni zahtev, a presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3115/13 od 22.01.2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1245/12 od 15.10.2013.godine. Protiv pravnosnažne presude tužilac je 28.08.2015. godine podneo predlog za ponavljanje postupka.
Zakon o parničnom postupku u članu 420. stav 1. propisuje da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, stavom 2. propisano je da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, a stavom 5. propisano je da je revizija uvek dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim se odbacuje predlog za ponavljanje postupka i rešenja drugostepenog suda kojim se potvrđuje rešenje prvostepenog suda o odbacivanju predloga za ponavljanje postupka.
U konkretnom slučaju revizijom se pobija rešenje drugostepenog suda kojim se potvrđuje rešenje prvostepenog suda o odbijanju predloga za ponavljanje postupka, a revizija je uvek dozvoljena u postupku po predlogu za ponavljanje postupka koji je propisan citiranom odredbom člana 420. stav 5. Zakona o parničnom postupku.
Stoga se za ocenu dozvoljenosti revizije u ovoj parnici primenjuje odredba člana 420. stav 2. u vezi člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima kad se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili potraživanja u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude od 275.370,68 dinara, očigledno ne prelazi zakonom propisan cenzus za izjavljivanje revizije od 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe 11.06.2012. godine, to znači da revizija tužioca nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 420. stav 6. u vezi člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.

.jpg)
