
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 374/2017
08.03.2018. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik veća, Branko Stanić i Gordana Ajnšpiler Popović članovi veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vladimir Beljanski, advokat iz ... i umešača na strani tužioca BB ..., protiv tuženog VV iz ..., koga zastupa punomoćnik Dragan Arsić, advokat iz ..., radi predaje državine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1627/17 od 15.06.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 08.03.2018. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 1627/17 od 15.06.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom Privrednog suda u Zrenjaninu P 71/14 od 31.01.2017. godine, u stavu I izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tuženi vrati u državinu motorno vozilo – traktor marke ... model ... broj šasije ... godina proizvodnje ... boje zelene registarskih oznaka ... i 1 komad pluga obrtač ... – brazni ili se svoje obaveze može osloboditi isplatom protivvrednosti traktora i pluga u iznosu od 9.600.000,00 dinara. Stavom II izreke odbijen je kao neosnovan alternativni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati protivvrednost traktora i pluga u iznosu od 9.600.000,00 dinara, a stavom III izreke obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 620.700,00 dinara.
Privredni apelacioni sud presudom Pž 1627/17 od 15.06.2017. godine, odbija kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrđuje navedenu prvostepenu presudu.
Protiv drugostepene presude, tužilac izjavljuje blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. Troškove je opredeljeno tražio.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 408. Zakona o parničnom postupku (Sl. glasnik RS br. 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud nalazi da revizija tužioca nije osnovana.
Nižestepene presude nisu zahvaćene bitnim povredama iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Ističući povrede postupka u pogledu ocene dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, revident ukazuje na relativno bitne povrede eventualno učinjene u prvostepenom postupku koje ne mogu biti revizijski razlog u smislu člana 407. Zakona o parničnom postupku.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je u svojstvu primaoca lizinga zaključio sa pravnim prethodnikom umešača na strani tužioca kao davaocem lizinga Ugovor o lizingu predmetnog traktora sa plugom dana 08.11.2006. godine. Vozilo je predato tužiocu na držanje i korišćenje te je tužilac upisan kao korisnik istog u saobraćajnoj dozvoli. Nakon toga je tužilac predmetno vozilo predao GG kao vlasniku porodičnog poljoprivrednog domaćinstva koje je bilo u poslovnim odnosima sa povezanim licem tuženog preduzećem DD iz ... . Dogovorili su se da GG izvrši uslugu oranja spornim traktorom u cilju namirenja potraživanja tuženog VV iz ... . Po nalogu GG, ĐĐ i EE su obrađivali poljoprivredno zemljište tuženog VV iz ... . Na kraju dana po završetku radova sporni traktor s plugom Đ1E1 su ostavljali na isturenom delu imanju tuženog. Ključeve je kod sebe zadržavao ĐĐ. Tužilac sa tuženim nije zaključio ugovor o najmu prostora za smeštaj traktora i radnih mašina. Predmetni traktor s plugom više nije u faktičkoj vlasti tuženog i ne nalazi se na imanju tuženog od kraja novembra 2008. godine. Tada je odvežen od strane nepoznatih lica koja su se radnicima tuženog predstavili kao „radnici GG“. Protiv radnika tuženog koji su se nalazili na imanju kada je traktor odvežen, obustavljen je krivični postupak zbog krivičnog dela samovlašća u saizvršilaštvu rešenjem Osnovnog suda u Kikindi od 07.12.2012. godine.
Imajući u vidi navedeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su primenom pravila o teretu dokazivanja zaključili da tužilac nije dokazao da je tuženi pasivno legitimisan u konkretnoj pravnoj stvari. Nije dokazano da se predmetni traktor nalazi kod tuženog u faktičkoj državini ili da postoji odgovornost po nekom drugom osnovu, da bi mogao da potražuje štetu u ovom sporu.
Neosnovani su revizijski navodi tužioca da su nižestepeni sudovi na konkretnu pravnu stvar trebali primeniti odredbe Zakona o obligaconim odnosima koje regulišu ugovor o ostavi.
Ocenom izvedenih dokaza je utvrđeno da između tužioca i tuženog nije bio zaključen ni pisani ni usmeni ugovor o ostavi. Stoga nije bilo mesta primeni odredbi Zakona o obligacionim odnosima koje regulišu ovu vrstu ugovora.
Tačno je da je traktor nakon završetka dnevnih radova bio parkiran na delu zemljišta u vlasništu tuženog. Međutim, ključevi traktora nisu ostavljani tuženom, kao ni saobraćajna dozvola. Iz navedenog sledi da je tužiocu bila pružena samo usluga obezbeđenja parking prostora. Stoga se ne radi o ugovoru o ostavi i odgovornosti tuženog po tom osnovu. Tuženi nije preuzeo obavezu čuvanja vozila. Otuda nije postojala ni obaveza njegovih radnika da identifikuju lica koja su došla po traktor i provere njihovo ovlašćenje za odvoženje istog.
Činjenično su neutemeljeni revizijski navodi da je postojala obaveza čuvanja traktora od strane tuženog jer je saobraćajna dozvola ostavljena na njegovom imanju u ... . Naprotiv, u toku prvostepenog postupka nije utvrđeno da se sporna saobraćajna dozvola nalazila kod tuženog. Za uspeh po svojinskoj tužbi za predaju stvari u državinu (reivindikaciona tužba) vlasnik mora dokazati da se stvar čiji povraćaj traži nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Saobraćajna dozvola jeste validan dokaz da je sporna stvar u vlasništu umešača na strani tužioca kao i korisnika iste, ali ne i da se sporni traktor nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Faktička vlast tuženog na spornom vozilu nije dokazana, pa ne stoje revizijski navodi u tom smislu.
Nije utvrđena ni krivična ni građanska odgovornost radnika tuženog za nestanak spornog vozila. Naprotiv, krivični postupci protiv istih su obustavljeni. Stoga, tužilac ne može od tuženog ostvariti ni pravo na naknadu štete u utuženom iznosu. To je posledica činjenice da tužilac u toku postupka nije dostavio pravno relevantne dokaze da je odgovornošću tuženog došlo do prouzrokovanja štete i umanjenja njegove imovine u utuženom iznosu. Iz tih razloga je pravilno odbijen i zahtev za naknadu štete u utuženom iznosu.
Iz navedenih razloga revizijski sud je na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 414. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
